Bog i zemlja

Toliko puta

ostadoh sama,

sirotinjskih skuta,

kad krala me tama,

sigurnost i mir,

ispravnost i radost.

Duša je dubok vir

kojim vrti se mladost

i prošli sati.

Najteže na svijetu

moj Gospodar pati

u svem pijetetu.

Najveći grijesi

nikad ne pamte

da im osmijesi

kao žerava plamte

na srcu Boga.

Što mi još treba

osim toga

nego pogled do Neba

koje krvari

toplim kapima?

Anđeli čuvari

lastavičjim jatima

zapovijede da odu

dok se njima divi

duša na brodu

u kojem živi.

Danima oluje,

noćima sklad;

zemlja se truje,

a Nebo je hlad.

Jer Bog je breme,

lako poput pera,

a zemlja je vrijeme,

putovanje i vjera.

21.10.2020. 21:42