S ljubavlju nas srce tvoje čeka,
sa strpljenjem dugih zemaljskih života
koji nose ljude kao uzburkana rijeka,
a tek ponekada vide trajni sjaj divota.
Čovjek se sve više gubi i sve manje zna,
trajne vrijednosti postale su pojam nepoznati;
oko vječnosti sad zbunjena je duša sva,
odnose nas struje, a ti nas ne prestaješ sve zvati.
Ništa nije tako čvrsto kao ljubav tvoja, Bože,
tvoje neupitno, vječno, trajno povjerenje
u sve ljude što se tvojom voljom uvijek množe
da dožive tvoje božansko strpljenje.
To su križevi nas, čovječanstva,
ono ne može tu gledati te razapeta.
Ne može ni pobjeći od proročanstva:
ne silazi nikad s križa duša speta
kao što i ti si izdržao, Kriste,
da bi svima nama dao lijeka,
ljubeći nas sve do svoje smrti čiste,
makar odnosi nas grešna rijeka.
16.04.2025. 00:02
No comments:
Post a Comment
just do it