Naš Kralj ne spava

Bijedan i grešan čovjek nalikuje nečemu što nije ugodno vidjeti, u bijedi je čovjek šaka jada, to je bijeda koja nastaje zbog grijeha od kojega ljudi retardiraju. I nalaze glupe i nesuvisle ideologije, smiješni su, ali ne znaju bolje. To je tajna Grijeha.

Ako postoji netko tko otvara grešniku oči, ako budi čovjeka, ako ga ljubi kao što se već znaju ljubiti ljudi, taj grešnik ostaje zbunjen. Ali ako Bog prozove u ljubavi toga grešnika, on će povjerovati Bogu sve i spoznat će svoje stanje te se poželjeti obratiti, postati svet i dobar i lijep i mudar.

To je kao da smo stavili neku masu u kutiju i protumbali je kako bi se sve molekule ispremiještale – čovjek se rađa od vode i od Duha Kristovoga. To je obraćenje koje se nastavlja.

Kako onda možemo reći da je Duh Kristov kod Oca, a duša u podzemlju, iznad paklenih odaja, u Šeolu koji je zemlja sjena ljudskih, a tijelo da mu je u grobu?

Ta, nitko ne zna je li bio i ostao tri dana i noći u grobu. Nema svjedoka, vojnici na straži slijepi su i spavaju. A i da su budni ništa im vrijedilo ne bi.

I ne samo da duša bez tijela nije ljudska osoba, već niti duh ljudski ne može bez duše biti.

Čovjek je kao svijeća, vosak (tijelo) koji gori i izgara plamenom (dušom) koji je stalno isti i koji treperi (duh).

Da bi nekamo stigao, duh jednostavno krene i ode pa se vrati. A čitavo vrijeme je s tijelom svojim u kojemu i s kojim duša za to vrijeme ljubi i ne prestaje niti na tren.

Možda je lakše pogledati Ljubav koja je Bog i Gospodin naš.

Kada ljubi, čovjek ljubi, ma gdje bio. Kompletan.

A i Otac nebeski radi po čitave dane i noći i Sin mu Isus radi, a s njima je Duh u kojemu su zajedno.

Tijelo Isusovo bijaše preobraženo, uskrsnulo, više puta uzašao je k Ocu i vratio se ukazivati učenicima kao Uskrsli.

I kada Petar pita Isusa što će biti s Ivanom, Isus odgovara da želi da Ivan ostane dok on, Isus ne dođe. I Ivan piše Otkrivenje koje opisuje ponovni susret Isusa i Ivana.

I kroz cijeli Stari zavjet dolazi Riječ Gospodnja prorocima. Živa, prisutna, dolazi. Ne ukazuje se kao u viđenjima, nego Isus dođe čovjeku.

Uzmimo da postavljamo pogrešno to pitanje tijela i groba.

Isus je Bog, a mi smo ljudi i po našem primjeru ne mora nas Bog imitirati, niti mi njega.

Postoje razlozi zašto nismo bogovi, odgovore za sada ne znamo.

Zašto Isus kaže Mariji Magdaleni da ga ne dodiruje jer nije još uzašao k Ocu?

Valjda se još tada nije bio ostvario u proslavi svojoj jer to može biti samo kod Oca i pred Ocem, ali ipak je Magdalena imala privilegiju da zatekne Isusa s najnovijim vijestima za apostole: uskrsnuo je.

Pitanje je koliko dugo je već bio izvan svoga groba...

Zar nije jednostavnije gledati kako Bog koji je Ljubav mora imati još i dužnost navijestiti život vječni mrtvima. Jer naviještao je život vječni živima i to tako da je potrošio godine da bi ustanovio temelje Crkve koja se rodi u krvi na križu i na dan Duhova, dugo se trudio da ga učenici prihvate i čvrsto mu povjeruju kako bi i oni mogli navijestiti svima život vječni u snazi i sili Duha Svetoga.

Mrtvi ne slave Boga.

Ne naviještaju jedni drugima život vječni.

Isus je sišao nad pakao i stigao u Šeol, u zemlju sjena, a u tome podzemlju našao je pravednike koji su ustajali zajedno s njim od mrtvih, naviještao je Radosnu vijest umrlima.

U paklu nije imao što tražiti.

I prije nego što Abraham posta, Ja Jesam, reče Sin Božji narodu židovskome.

I svi pravednici dočekaše dan Isusove smrti zbog smrti zla i grijeha, te dan uskrsnuća od mrtvih.

A do zadnjeg časa, nitko ne zna kada dolazi Isus i kada je nekome onaj smrtni čas. To zna samo Otac naš nebeski kojemu predajemo duh u smrti, a time i dah, i dušu čiji je duh vršak, i duhovno, proslavljeno tijelo ako smo vjerovali. Tada dolazi i Sudnji dan za sve ljude. 19.04.2025. 13:07

Gospodin radi, naš Kralj ne spava.