Barjak pravde

 

Ti si ona moja rana kolijevka,

tvrda zemljo tvrdih šaka.

Trudna sva si, nespretna si popijevka,

nikad nisi blaga ili laka,

makar izgledaš mi kao med

kad se jutrom obalama budiš

podno stijenja što ih kupa led,

snena pod nebesima ti bludiš.

Razvijaš u meni meku ćut

i osjetljivost za krasne prizore

što nailaze na svaki put

na koji se penjem svake zore

pa ja mislim da te zbog ljepote volim.

Ali ne, ti me vežeš dubljom obavezom

kao da sam ono Dijete što ga noću molim

da me drži za te kao lađu svojim vezom,

da mi spasi djecu, ratnike i žene

koji svi su kolijevkom odavde,

razasuti slobodno i poput pjene

da potraže za te barjak pravde.

Pjevaj, samo pjevaj, trči i ne bježi

od svih izazova koji ti na stazi stoje.

Ostani zauvijek kao nebo koje teži

dati ploda, kiše i ljubavi svoje.

09.04.2025. 11:30