Kao žena koja vjerno čeka
kao i nebo što me Hostijom hrani,
i kamen kao postelja meka;
i vrijeme, moji zbrojeni dani.
Njena je žrtva duboka, strašna
kao te jame od pijeska i trave.
Suza joj tiha, potajna, izdašna,
nebesa sred duše, beskrajno plave.
Pregažene kosti bezbroj puta,
kameni spomenik stoji teško i tvrdo,
ruka glavara čvrsta i kruta
i zakoni postaju mrtvo brdo.
Samo se ori pjesma za nju;
gdje god da dođem, ratnici kruže,
pjevaju stalno, za svaku pobjedu
i u porazu na nju bacaju ruže.
Od svega ostaje tračak dima,
sjećanje jarko k'o da bilo je sada.
Navali na me kao velika plima:
neki je siluju kao i tada.
A ona će ipak rame ogoliti
samo za moje poljupce vruće
i djeca će naša Boga moliti
da preda nam sjajno uskrsnuće.
05.04.2025. 13:33
No comments:
Post a Comment
just do it