Križ na plećki

 

Tvoje nebo, Isuse, predanost života,

dočekalo novo doba postojanja mog.

Nekako sam uvidjela tu, na pragu divota,

kako li je beznačajan moga srca slog,

ali dragocjen za sve što živi tvom prostranstvu

jer si tako htio da je svaki trepet srca važan

za to zajedničko opstajanje duša u prognanstvu

gdje je voda bistra, sunce toplo, vjetar snažan.

Kao da sam stigla pred odaje slavne,

opet progledala, isto ranjena do boli,

osviještena olakšanjem s istine pradavne

što je moje srce s poniznošću voli

od samog početka, čitavo to vrijeme

koje trošila sam da bih više upinjala

znati križ tvoj, prigrliti tvoje sjeme

pa se anđeoskim ljestvama još uspinjala.

Kako je uzak taj tvrdi zemaljski vijek,

kako je neznatan čitav naš povijesni svijet!

Kako je kratak svemirski taj put i tijek

sve do zvijezda čiji otkrivamo splet!

Kako li je težak plač u nebu i molitve silne

da bi svaka ljudska duša htjela se obratiti!

Ona slaba prima dar od tamjana i smirne,

i dobiva utjehu gdje se prvo mora patiti

jer je križ na plećki pravi put u Boga,

jedini je most od želje pa do ostvarenja.

Zahvaljujem ti, Roditelju Krista moga,

za tu ljubav što je kao znak mi postavljena.

20.04.2025. Uskrs 08:30