Kišo slatka, siđi
kao najfiniji med,
još nam bliže priđi,
makar bila kao led.
Ništa ne može nam sada
mlado proljeće pokvariti
koje jače se prikrada,
otvorene dlanove prekaliti
što su ispruženi vjekovima,
makar cigle padale nam odozgora.
Sve to Bog naš za nas ima
jer se s Kristom jedno biti mora
odmah sada, jednog dana
ili neka druga trena;
bilo kada nailazi zora rana,
a duša će biti djeveruša njena.
Ipak ima onaj dan i svanuće
u kojemu svi te ugledamo,
tvoje, Kriste, uskrsnuće:
kada križu zajedno se predamo.
15.04.2025. 08:52
No comments:
Post a Comment
just do it