Kako bila si mi, Majko, lijepa
kad si došla k meni,
sva u pratnji serafina,
kao da si sami melem i okrepa
svakoj dragoj uspomeni,
poput vina tvoga Sina.
Nisam sanjala te kratkih noći,
ti si bila uvijek tu, na oknu, blizu,
trzajući se na miris moga cvijeća
što se prosijava u punoći
kao ljubav ta i veza nam u Križu
kad nam plodi sjemenje iz proljeća.
Rekla si mi najljepše o tajni
što je nosi kruna tvoja slavna
i pokazala si zorno tko si,
da je srce tvoje dragulj sjajni,
vrijedan svaka truda davna
za sve one kojima i raj donosi.
Moja duša ne može te ostaviti
jer si posvuda u mom životu
i u mojoj biti kraljuješ iz tiha.
Samo ti mi možeš otvoriti
uska vrata u vječnu divotu,
nedovoljno opjevanu siromaštvom stiha,
Golubice Duha silna,
nevero i povjetarcu srca moga,
tako oštra i umilna,
kao najvjernija učenica Krista Boga.
09.09.2022. 12:22
No comments:
Post a Comment
just do it