Neizrecivim uzdasima Svetoga Duha

 

Mojim znanjem

i u mome svjedočanstvu,

čak i mojim zvanjem,

nisam stigla nebeskom prostranstvu.

Ono što me lakom čini,

ono što mi srce k nebu diže,

molitvi su mojih načini;

predanost mi snažna stiže

jer mi Duh na meni zbori.

A tom iskrenošću što je rijetka,

pravom vjerom koja traži i govori,

odgovaraš poslušnošću svakog retka.

Ti i ja smo, Kriste, sjedinjeni

u toj Crkvi što Ti stigne,

kad se gubim, kad smo njeni,

kada zajedno nam duše digne.

Duh mi Sveti uzdasima slavi,

duhu mome daje onaj srok

jer ja ne znam kad se molitva pojavi;

dočeka je srce bar na kratak rok.

Iza prvog stiha dolazi taj sluh

što mi pada s neba, Oče naš.

Stih iz mene nije, nego daje mi ga Duh

da ga pišem, da ga još mi daš.

Sva naša intima, naši razgovori

nisu zato da se ljubimo potiho,

nego da se svjetlo to razgori

kao kad se psalmi mole stihom.

Mistična je ova ljubav s pukom Tvojim,

mi smo Dobroga Pastira stado.

Poznajemo Te po pašnjacima svojim

gdje je Gospa, gdje je Janje mlado.

Mistični su Križ i Muka, Tvoja patnja.

Gdje su anđeoske legije, sve kliče.

Poput zlata, od zlata još zlatnja,

vjernici i molitelji pjesmama se diče

koje pjevaju o milosrđu i o postu

i odozgo gledaju pučanstvo.

Velika si Ljubav na tom crkvenome mostu

za sve one što ih uzimaš u nebesko prostranstvo.

Ljubio si me od prvog dana

kad me zače Majka svojim „Da”

i kad mi pokaza izlazak iz ova stana

da mi misija ta bude stopa radosna.

Želio si mene u svom nebu, Kriste,

čeznuo pokazati mi sve što nije satnica.

Dao si mi, poslije psovke, misli čiste,

poslije ta poganstva da Ti budem supatnica.

Već Te gledam u toj vječnosti preslavnoj,

molim usrdno da grijehe mi oprostiš,

da me pustiš k mojoj čežnji davnoj,

da mi oceane nezgodne premostiš.

Pravedan si Čovjek i u svemu dostojan,

a moj Bog si, Duh si Životvoritelj.

Tvoja ljubav raj sad moj je postojan,

Tvoja Žrtva sada moj će biti molitelj.

24.09.2022. 23:05