Kristalne misli

 

Kako je nespretna moja balada

koja bi pjevala samo o Kristu

kada bi spoznala tajnu Grada

gdje nalazim dušu, zdravu i čistu.

Sve mi se miješalo za onih vremena

kada su proroci sjedili poput sova,

kad su razglabali značaj sviju imena,

a bijahu nalik, svi istoga kova.

Sinkretizam i danas sve više cvate,

politeizam svijeta podučava duše,

a Bog zove ih sve da se vrate

tamo gdje ludi snovi se ruše.

Kako sam čeznula s Tobom večerati,

Tijelo moje i Krvi časna,

Tebe primiti i u Tebi spoznati

samo misao koja je kristalno jasna.

Jer ljudi smo, bogovi smiješni,

a samo si jedan Stvoritelj Ti;

u Tebi smo slabi i svi smo grešni,

a Ti si Svetac, Oče i Duše nebeski.

Bez veze je bilo sve što sam znala

kao hrpa smeća s visokih zdanja,

a Tebe sam tražila i Tebe sam krala,

svjesna svog očajna, besmrtna stanja.

A Ti me nacrta ljubavi vrijednu

i skladnu sve do savršenstva;

Ti si zalijepio dušu mi bijednu

kao Teseru – pločicu moga blaženstva.

Tvoje su obične riječi pune smisla

jer stojiš pred njima sve do Golgote;

a moja se duša u Križu stisla

da se nahrani Tobom, vječni Živote.

I kada konačno u Tebi sazrijem,

tvrdo obraćenje prestat će boljeti;

samo da dušu poput nebesa razvijem

jer želim Te vječno svom snagom voljeti.

13.09.2022. 03:00