Oblaci se tmasti izlili na suho tlo,
prvi dan je jesenskoga slavlja,
mada mnogi reći će da još je ljeto.
Čas je stigao nam koji Te pozdravlja,
pun je izobilja, plodova i sreće
kakve možeš načiniti samo, Bože, Ti.
Ova kiša nalikuje treperenju svijeće
što je svečano rasplamsali su vjetrovi.
Doba je tu, miriše na prozračnost i po svježini
prelijepoga cvijeća, poljskih biljaka i začina,
kao mlada gorka trava što će sazret u tišini
da bi Tebi, Kriste, služila do krajnjeg čina.
Razmaklo se more mojega krštenja,
prođoh paklenim vrućinama do raja.
Kraljevima dao si od moga posvećenja,
prsten si mi namaknuo dalekoga sjaja.
Vodio si moju dušu kroza žrvanj i kroz tijesak
jer si mene, svu ovakvu, ljubio već od početka
dok me pepelio taj Tvoj pustinjački pijesak,
dok je pojila me Tvoga milostiva srca klijetka.
Ti odredio si me za ropstvo bezbroj puta,
pritom dao si mi snagu vjere spasonosne
da izvučeš me iz grijeha koji naokolo luta.
Tako stigoh i do jeseni te plodonosne
što će višestrukim radostima sjati.
Nakon svega prilaziš mi svojim Duhom,
a ja ne mogu ni zvijezde prebrojati.
Govori, Gospodine, pred mojim sluhom
što si ga za nadu osposobio u mome srču.
Srest ćemo se u toj pustinji sa Stijenom
jer si me uputio u mome tajnom grču
da se često pognem kristalnome sjaju njenom.
Poslije svega, rodit ću se sasvim nova
kada siđeš Ti u jasle i pastirima svog puka.
Opet ćemo istraživati te tajne anđeoska kova,
ljubit ću Te križevima što ih dade Tvoja Muka.
02.09.2022. 22:43
No comments:
Post a Comment
just do it