Bijeg od života

 

Maštovitost lako odvede dušu u propast.

Kao prvo, mašta skreće pažnju ljudskoga uma na nešto čega nema i što ne postoji, što je nestvarno. Izvrće mu poglede na realnost, a kakva je ta osobna ljudska stvarnost ako je čovjek ne želi biti svjestan? Nije dobra.

Dobra stvarnost je rješavanje problema i molitva.

Čovjek uvijek ima problema, a što ih manje rješava, to se više gomilaju.

Najčešće su ti problemi duhovne prirode, problemi koji se moraju rješavati razmišljanjem, tumačenjem, planiranjem, spoznajom i pravilnom dijagnozom.

Na primjer, ljudi ratuju negdje u svijetu, ali duša, koja nije izravno u ratu, nema tih problema koje donose ratovi već se bavi svojom svakodnevicom.

Napuni li čovjek svoju svakodnevicu nečime što se njemu ne događa, vijestima o ratu, dezinformacijama, rađaju se bojazni i strahovi koje umnogome potiče raspuštena ljudska mašta.

Strahovi i brige maštovitog čovjeka uvijek nadvladavaju optimizam, vjeru i molitvu, nadu i prisebnost duha.

U takvim, i to mnogim, slučajevima, mašta je razorna, maštati znači griješiti, a griješiti znači udaljavati se od Stvoritelja i Spasitelja svih ljudi. Strahovi rađaju prijetnjama na koje suprotna strana odgovara nasiljem na koje, opet, nasiljem odgovara i sam strah po sebi.

Često puta komentiramo kako je nešto dobro i maštovito načinjeno ili učinjeno, ali to je najčešće neki film koji je izmišljen ili predstava u kojoj se glume ubojstva. Ili je neka naslikana apstrakcija koja ne traži smisao, ali je svaki promatrač pokušava osmisliti na svoj način. Puko gubljenje vremena.

Mnogi ljudi ne znaju tko su i što su, ne zanima ih život sa svojim dobrim plodovima i ljepotama, običan život. Čovjek, dakle, odgovara oduševljenjem na što veće senzacije. To je klopka zloduha, zamka grijeha.

I, na kraju, ljudi poklanjaju svoje povjerenje izmišljotinama bez smisla. Ne vjeruje čovjek drugom čovjeku, ne radi na uspostavi kvalitetnoga dijaloga, ne ljubi predugačke razgovore, dosađuje mu se duša kao da ovaj život nije dovoljno dobar. Nedostaje mu malo „kvara”.

Tako duša više ne razlikuje maštu od stvarnosti jer je već ogrezla u grijehu. Tumači na pesimističan način sve što vidi i čuje, pada u depresiju koja je često i u modi, sarkastična je i to joj se dopada.

Tako ljudi prestaju razmišljati svojom glavom, odgoje djecu na taj način, podložni su različitim sugestijama, podložni su vlastima, ali još više su podložni pobunama jer njihova savjest nema mira.

Za neke duše se kaže da ne razlikuju maštu od stvarnosti i to nazivaju bolešću. Da, to je bolest na smrt, bolest od grijeha. Liječi se medikamentima i različitim agresivnim terapijama, ne liječi se smislom, odnosno osmišljavanjem duše i njezina života. Ne liječi se realnim dodirima s drugim ljudima, terapeutima, ali prvenstveno u obitelji koja se čitava mora liječiti.

Rekoše da će strojevi uništiti ljude. To je besmislica. Kao prvo stoga što Stvoritelj i Spasitelj svih ljudi, Hranitelj i Uzdržavatelj svijeta i naroda to ne želi.

Ljudi uništavaju ljude. Nisu im potrebni strojevi da se unište, niti oružje, niti kompjutori; ljudi se već unište kad zamisle da bi mogli načiniti stroj koji bi ubio druge ljude, živi svijet; ljudi se uništavaju idejama iz mašte kao što je ideja o stroju koji pokreće sam sebe u nedogled. To je zato što ljudi sebe uspoređuju s predmetima, načine stroj pa ga pokušavaju pobijediti jer su zavidni tom stroju što su ga sami načinili, a još više zato što na duši nose maštoviti veliki ili manji strah da bi se moglo dogoditi da ih vlastiti proizvod uništi.

Ljudima je mašta jako dobar alibi za bijeg od života, opravdanje za loše mišljenje koje imaju o sebi, a zapravo imaju loše mišljenje o sebi jer ih na to podsjeća savjest, podsjeća ih da ne čine ono što je pravilno, što je razumno, logično i – teško, a teško je ne maštati kad vas već kao dijete nauče da ne možete sami razmišljati, kad vas ukore ako ste previše znatiželjni jer mnogim roditeljima dječja znatiželja budi lošu, uspavanu i grešnu svijest.

Što biste učinili kad bi se ostvarile vaše najstrašnije maštarije?

Gotovo svi ljudi na svijetu u povijesti u takvom trenutku mole i dozivaju Boga. 25.09.2022. 16:44

„Bolje se uzdat u Boga, nego u čovjeka.” Usp. Ps 118,8-9