Hvala tebi, Križu svega svijeta,
sviju duša, anđela i grešnika.
Upio si krv od Duha Sveta,
riječi od kojih se živi slika,
sliku od koje se rađa preporod
i obraćenje od ludovanja jaka.
Zemlja sporo ide kao neki parobrod,
al' će stići k istom cilju duša svaka,
mada mnogi teže negdje drugdje ići,
daleko od križeva i silna truda
kao da će njima sve bogatstvo prići,
kao da je zbor zemaljski kuća luda.
Evo, grade krovove, terase, travnjake,
a da nisu temelja ni pogledali
na kojima kao djeca gledali su mravinjake.
Sada ne znaju ni odakle su se poredali.
Ti si, Križu, u sve temelje mi stao
poput kamena temeljca, poput stijene.
U te gledam jer si mene zvao
i sad, evo, bježim podno tvoje sjene.
Jer kada je najgore, ti si uvijek tu
pa se sjećam tvoje krvi, tvojih riječi.
Konopi su moji na tom najsvetijem tlu
gdje me novi obrat uvijek iznova izliječi.
Ti si spas na licu mjesta,
istog trena, i svih onih teških dana.
Ti si moja čvrsta cesta
što od ljubavi je izatkana.
12.09.2022. 17:45
No comments:
Post a Comment
just do it