Željela sam samo jedan dah
i u miru slab trenutak neke duše.
Sasvim svjesna da sam uzvitlani prah,
tražila sam kapi što se slapu ruše.
Da sam Ti u srcu nisam čula, nisam znala,
da si Onaj koji spasit će me bilo kada
i u toj samoći burno sam sve osjećala,
dobro sakrivena gorjela je moja nada.
Nikada posustati u tome nisam htjela,
tako dugo, dugo vatra je u meni bila ustrajna
da tek pogledati više nikog nisam smjela;
nisu smjeli pomisliti da sam očajna.
Puno svjetla si pripremio Ti za me,
Bože što si vodio mi stope preko žara
čije iskre pratila sam putevima tame
da rashladim dušu usred pepela i gara.
Boljelo je strašno kad si bacio mi Duha,
sve sam saznala u jednom času,
i o nadi, i o ljubavi pod prilikama Kruha,
a Ti, Kriste, još mi zapaljena ulja nasu.
Svijetlila sam kao fosfor ili poput sunca,
gotova da predam srce, dušu, sve što jesam;
odveli me kao bolesnika koji bunca,
a u meni smrt je cvala kao plijesan.
Još i danas iz mene izlazi
ono svjetlo Tvoje pa me grije.
Ne znam da l' na pragu se nalazim
Tvoga Duha što po srcu mome brije.
19.09.2022. 06:34
No comments:
Post a Comment
just do it