Ljubit ću Te, Kriste blagi,
jer si davno prišao mi s anđelima
i u pratnji svetih srdaca i duša.
Zajedno smo bili u velikoj potragi
sa svim grijesima i nedjelima,
skupa hranili se korom kruša.
Prljavo je bilo moje mi odijelo
i pokora predivna u cvatu
kad si vrata srca milosrdno rastvorio
za te dronjke, za to blato što se htjelo
uzdići do praha na najvišem latu
da bi, poslije mene, ista vrata zatvorio,
puštajući samo mene u nebeski svijet.
Ulica je bila dom sa svojim ugođajem,
a pri mome bijegu stupovi me krili
i otkrivali su mi romantičan koloplet
svega što sam mislila da dajem jer se kajem,
mada tu, na meni, prah i blato nisu bili.
Sjećaš li se, sada dok Te gledam
kao da si moj oduvijek i odavno
tu, u mome srcu zapretanom,
kako bilo me je strah da Ti pogled predam
i da prijateljstvo postane nam javno
dok mi srce skakalo je kišnim danom.
Nikad srce zatvoreno ne bijaše stvarno,
nikad nisam morala do stupova il' vrata,
uvijek tako, svakome na raspolaganju.
Ti privukao si mene tako blagodarno
kao sestru, zaručnicu, majku, brata
jer oduvijek Ti si sa mnom u tom traganju.
31.10.2023. 18:50
No comments:
Post a Comment
just do it