Zemlji ovoj i zemaljskom kada klonem,
bezvoljna i potištena kao mokra sol,
gorko tad mi riječi Svetog pisma zvone,
ciljaju me tamo gdje se rađa bol.
Stari grijesi ova, pa i svaka naraštaja
na dva otoka se uvijek nekako podijele;
pronađu si razloge iz svoga zavičaja,
nekog drugog traže radi osvete im cijele.
Tihi stanu zlobni biti, bogati su siromasi,
a prosjaci povratak čekaju od Krista.
Svi oslijepe i gdje mir je, razviju se uzdasi,
zaglušna je buka od nečastiva i nečista.
Nebu mome kada klonem poput bolesnika
što mu ona prva groznica se vraća,
tada vidim pod uzdama Sina Čovječjega lika
kako svemu, pa i svima stiže ta zemaljska plaća.
I taj jedan otok na kojega krhka sjedam,
označava mi sada moje opredjeljenje
gdje sa svojima ja pripovijedam
i za pravedne sve žrtve molim Proviđenje.
08.10.2023. 19:53
No comments:
Post a Comment
just do it