Svjetlo Proviđenja

 

Zemlji ovoj i zemaljskom kada klonem,

bezvoljna i potištena kao mokra sol,

gorko tad mi riječi Svetog pisma zvone,

ciljaju me tamo gdje se rađa bol.

Stari grijesi ova, pa i svaka naraštaja

na dva otoka se uvijek nekako podijele;

pronađu si razloge iz svoga zavičaja,

nekog drugog traže radi osvete im cijele.

Tihi stanu zlobni biti, bogati su siromasi,

a prosjaci povratak čekaju od Krista.

Svi oslijepe i gdje mir je, razviju se uzdasi,

zaglušna je buka od nečastiva i nečista.

Nebu mome kada klonem poput bolesnika

što mu ona prva groznica se vraća,

tada vidim pod uzdama Sina Čovječjega lika

kako svemu, pa i svima stiže ta zemaljska plaća.

I taj jedan otok na kojega krhka sjedam,

označava mi sada moje opredjeljenje

gdje sa svojima ja pripovijedam

i za pravedne sve žrtve molim Proviđenje.

08.10.2023. 19:53