Nebeski stol

 

Ni ta tuga nije ono

što bi zauzelo mjesto

gdje još malo zvono

uzdiže me često.

Korali, slatki korali

što mi dirnu srži

kao prepuni bokali,

to mi vene prži.

Cvrkutavo buđenje

kroz ta jutra snena

metropoli suđenje;

okupirana antena.

Nakrivljena streha

nebesa para

i rumena lijeha

što je bršljan stvara.

I za sreću svaki čas

postaje mi blažen

i za molitvu u glas,

anđeli je traže.

To je mira zvuk,

radosti, predanja

kad je srcu muk

i grad još sanja.

Tu je odmor i utjeha

Isusa, ta Boga naša,

Svetog pisma jeka

i obilna ispaša

ta Čovjeka časna.

I tko bi drugi znao

do li Crkva krasna

koju nam je dao.

Novo nebo, novo tlo

i drukčiji ljudi, novi duh.

Novo vino i božansko Svjetlo,

vrela Krv i svagdašnji Kruh.

To je ljubav, dobra djela,

istina i pravednost.

Duša svetoga Tijela,

ljepota i čednost.

Taj zemaljski krug

molitvom je ispunjen,

taj Djevičin meki lug,

u vječnosti okrunjen.

Dvanaest prijestolja

nebeskoga grada,

narod oko istog stola

u sve vijeke, pa i sada.

14.10.2023. 22:29