Ljudska odgovornost

Odgovornost žene nadilazi um i osjećaje bilo kojega ljudskog stvora na zemlji. Žena ne postaje majka zato što je nježna i osjećajna ili zbog toga što joj se zadesila trudnoća i brak.

Žena će postati majka kad začne dijete, bez obzira na sve okolnosti i činjenice. Kao takva, učinit će ono što je po njenom nahođenju jedino ispravno: rodit će dijete.

Otac djeteta je sporedna tema u našem okruženju.

Ako je odgovoran, priznat će dijete kao svoje. Ako bježi od odgovornosti, branit će se nedostatkom opcija i teretit će, zajedno s okolinom, majku svoga djeteta raznim ideologijama, otići će tako daleko da će činiti gluposti, samo da ne preuzme odgovornost za svoje očinstvo.

Žena je sama po sebi odgovoran čovjek, i kada vjeruje u Boga, i kada ne vjeruje; i kada ima oslonac u okolini, i kada ga uopće nema; i kada je uvjeravaju da je u pravu, i kada je uvjeravaju da nije u pravu. Odgovornost je ono što čini dobrog roditelja. Trudna žena je povezana s osobom koju je začela, više nego što su povezani ljudi u okolini. Zato žena koja rodi dobro zna što čini i koliko je to važno.

Žena će također odgojiti svoje dijete, na ovaj ili onaj način. Možda će biti šutljiva i ponizna, možda će biti glavna zapovjednica obitelji, ali odgajat će svoju djecu koja će je jednoga dana napustiti i ostaviti da bi se snašla kao jedinke u zajednici, da bi imala svoje odluke i svoj život.

Po ponašanju ljudi vidi se kakav imaju kućni odgoj.

Koliko god bila Marija šutljiva, za nju je govorio njezin Sin.

Blažena Djevica Marija nije se nikada morala brinuti oko toga kako će Gospodin reagirati na njezinu trudnoću jer začela je po Duhu Svetome Isusa Krista, a Bog joj namijeni pravednoga Josipa za muža.

No, tko bi to vjerovao?

Tko bi to uspio razumjeti?

Bog obavještava Mariju da joj je rodica Elizabeta u poznim godinama također u blaženom stanju trudnoće i to već šest mjeseci. Marija pohiti Elizabeti jer nije bilo nikoga drugoga tko bi skromnoj i poniznoj, samozatajnoj djevojci povjerovao da je Zaručnica Boga. Elizabeta je mogla biti jedina koja bi pomogla Mariji da si potvrdi sve ono što se događalo između Marije i Duha Svetoga, između Marije i anđela Gabriela koji joj je pristupio objaviti da će je sila Duha Svetoga osjeniti te da će začeti Spasitelja svijeta. I zaista, Elizabeta je dočeka s najvećim štovanjem, ali i sveti Ivan Krstitelj kojega je Elizabeta nosila kao svoje čedo u svojoj utrobi: od radosti je zaigrao kad je čuo Marijin glas.

Marija je oduševljeno odgovorila na Elizabetino poštovanje hvaleći Gospodina, mada je glas velike odgovornosti sigurno štrecnuo Marijino srce. Poslušna Marija znala je da će sve biti po Božjoj volji i ta ju je vjera i povjerenje za čitava njenoga života najviše tješila.

Pravednik Josip nije mogao baš toliko snažno vjerovati da je postao Isusov zemaljski otac, uza svu pamet svoju i svoju vjernost Bogu. Tek kada je Bog Josipu objavio da je sve tako kako je Marija rekla, Josip pokazuje koliko je odgovoran u svome posluhu Gospodinu i postaje radostan muž Marijin, suodgojitelj Isusa Krista jer je pravedan upravo zbog toga. 02.10.2023. 13:45

Bog je odredio Mariju da rodi Spasitelja.

I Marija je rodila.

„Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje (Lk 1,38).”