Živi spomenici

 

Najljepša je zemaljska uspomena na nekoga tko je činio velika djela ona koja postoji u obliku zaklade.

Kakva su uspomena i sjećanje spomenici, kamena obličja i portreti, tako beživotni, tako zarobljeni?

Jesu li to žive uspomene, jesu li to zaista iskrene uspomene?

Imamo križeve. Imamo simbolične kamene i druge kulturne građevine.

Čovjek sa svojom slobodnom voljom može čitava života činiti dobra djela. Ili koji put i pogriješiti. Ili učiniti neka zlodjela.

Ali poslije odlazi, poslije smrti. Tada više ne može odlučiti, ne može birati što će učiniti, hoće li ići lijevo ili desno, naprijed ili nazad.

Može otići gore, u nebo ili dolje, u pakao, ali ne svojom voljom i odlukom. Poslije smrti više ne biraš svoj put, nego te tvoj put ponese i odnese.

Zamisli čovjeka koji je za života učinio velika dobra djela. On je vjerovao, između ostaloga, u Boga koji mu dade ta djela da ih može činiti. Po toj vjeri i svojim dobročinstvima odlazi u nebo, u raj, u ljubav Boga. A ljudi ga zarobe za uspomenu u neki isklesani kameni portret. A on tek tada zaista živi, živi nebeski život, izobilje vječnoga života.

Uzmimo da je neka sektaška organizacija podigla spomenik svome vođi koji je puno ubijao, činio zlodjela. Između ostaloga, slijedio je nekog svoga prethodnika, kojega je, uzgred, morao ubiti da bi došao na vlast, i načinio mu kameni spomenik. Može se reći da je ono malo savjesti proradilo pa čovjek načini spomenik i portret kako bi ubijeni uvijek bio tu, u blizini. Za uspomenu i sjećanje.

Gospodin Isus je činio velika djela i mučeničkom smrću je umro, ali ostavio nam je sebe. Još je i poslije tri dana uskrsnuo, utemeljio svoju Crkvu, uzašao na nebo i poslao Duha Svetoga na ljude.

Prije svoje Muke dao je apostolima i svima nama kruh i vino koje je blagoslovio, govoreći: „Ovo je moje Tijelo koje se za vas predaje... ovo je moja Krv koja se predaje za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha. Uzmite, pijte i jedite, činite to meni na spomen.”

Prekrasno.

Jedinstveno.

Svaki put kada svećenik Isusov blagoslovi kruh i vino, Isus dolazi na gozbu kao glavni sudionik, a vjernici Ga blaguju i žive nebeski život. A Isus reče da je to Njemu na spomen, za uspomenu jer je sada drugačiji i da nam ne bi nedostajao. Jer pojavit će se isti i kao najveći Kralj kada opet dođe na zemlju.

Je li Mu potrebno činiti spomenik? Da. Spomenik Mu je svaki Njegov sljedbenik koji svjedoči na dobro svih ljudi. Da ne bi samo ubijali već da izaberu svoj put u nebo dok još imaju tu mogućnost. 18.10.2023. 21:00