Gospodar dolazi

 

Adam ne samo da predstavlja bilo kojega čovjeka već u Adamu se zaista nalaze svi: i prirodno okruženje, i obitelj, i svemir i svi ljudi, Gospodin Bog i čitavo čovječanstvo.

To je zaista tako jer Adam je prvi čovjek.

Prvobitno zajedništvo.

Prvobitno jedinstvo.

Prvi susret s Gospodinom jer Adam mora naučiti da se samo svome Bogu klanja. Zato i mora nadijevati imena prirodnim pojavama i biljnom svijetu, i životinjama jer na taj način shvaća da je gospodar prirode, barem privremeni, da je više od prirode, više od svemira, da je značajan Bogu kojemu se jedinome klanja i kojega jedinoga sluša.

I prvobitni i prvi grijeh, Istočni grijeh.

Adamovim grijehom svi su u Adamu grešnici i zbog toga smrtnici.

Grijeh nije od Boga.

Darovi i stvaralaštvo jesu Božji i za čovjeka, za sve ljude.

Adamov grijeh je neoborivo nasljedan i širi se, i množi.

Kako su to u davnini ljudi znali?

Po Zakonu što ga je dao Gospodin, i prema tome Božjem zakonu Adamov grijeh je pod sudom po kojemu se zna da su ljudi grešni, Zakon postoji svima na osudu. Taj Zakon Božji donosi svima, uz grešnost i osudu, i smrt kao konačnu posljedicu.

Ali prvi neposluh Adama nije od Božje volje.

No, zato je Božja volja slobodan čovjek, slobodni Adam.

Gospodin ne želi vršiti prisilu jer očekuje partnerstvo, srodstvo, ljubav i povjerenje, a to se može dogoditi samo i jedino u slobodi.

Zato tumači sveti Pavao u Poslanici Rimljanima:

„A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost:

kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu (Rim 5,20-21).”

Gospodar neba i zemlje želi razviti Adamovu savjest, odgojiti svoj narod. Bog daje Zakon i poslije ga upisuje u ljudska srca po svome Duhu i po Duhu Sina kojega šalje ljudima.

To je Gospodinov dar čovječanstvu.

Dar Isusa Krista koji je Pravednost. I, kao što smo po Zakonu svi grešnici, tako smo u Duhu po Kristu svi u milosti Boga Oca.

Adamov je grijeh na smrt, ali je božanska Milost svima na opravdanje po vjeri i na vječni život.

Ono sve što činimo na naše uništenje i smrt, na našu raspadljivost može se opravdati u sakramentalnom životu i u vjeri u Isusa Krista, odnosno u potpunom prepuštanju Božjoj volji što uključuje i predanje, i dobra i milosrdna djela. 23.10.2023. 20:45

„Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene,

a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca.

Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih.

Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima! (Lk 12,35-38).”