Slutim krike iz nebeske ure,
vapaj mučenika, svetaca i anđelica.
Kao silan poziv, to je zov kulture
što u jutrima ga čeznu nijeme ptice.
Konačna vremena, dar života zorom,
u kojima živim, u kojima dišem
i s kojima putujem zemaljskom korom;
Boga molim, svoju dušu pišem.
Svaki malen čovjek ima toga sluha,
i u sutonima, i u praskozorja
kada lakše osipa se snaga Duha,
kada zvona miruju još podno gorja,
mada morala bi zatutnjati snažno
da se budnica ta čuje na daleko
radi svega što je dušama sad važno
puno više nego proliveno mlijeko.
Nije zavjera, niti smak bi bilo to,
već je blaga opomena
malenima koji ne gledaju zlo;
i na Krista uspomena.
Rekao je tako, mnogi pamte to i znaju,
jedan čovjek, to je jedan čitav svijet.
Dragocjen je pravednima u svakome kraju,
zbog njega bi pčele prekinule let.
Pokraj sakrivena grmlja pase janjad,
mekeće o tome rajskome životu,
mada meteori padnu, zviždi tanad;
čuvaju još uvijek nebesku divotu.
13.10.2023. 05:43
No comments:
Post a Comment
just do it