Kasna žetva

 

Sad ne bijah spremna, Kriste,

za tu Tvoju odanost i prijateljstvo

od koje se krv mi sledi.

Ti, moj ratni druže duše čiste,

blaženo Ti to prosvjetiteljstvo

što na koncu mi života slijedi.

Samo na taj kratak, leden tren

paralizira se moja vena

zbog te munje usred kiše blijede.

Krv si moja, protok njen

gdje mi nestaje u hipu sjena

koja noćas mi na pogled sjede

kao zavjesa od ove kiše divne.

To je tako osvježavajuće sivo,

ta svježina od kisika koja krijepi

zrnca ove krvi koja brzo živne

više nego sve što inače je živo,

koja svu mi tromost od mene odlijepi.

Ti, moj stalni jaki savezniku,

najjači si upliv svakoga problema

i bez obzira mi kakvo bilo vrijeme;

ti si tu u svome slavnom liku

što ga sjećanje posprema

kao plodno i nemodificirano sjeme.

Bliže nam se pobjede i brijezi,

kušnje strašne su i lijepe

jer mi stigosmo pod zadnji vis.

Visoravni prekriti bi snjezi,

ali one nisu staze slijepe,

nego olakšavaju naš put na klis.

Gdje bih sada mogla nestati i proći

kad me Ljubav u radosti prima

poput čvrsta, topla zagrljaja?

Sunce moje krakovi su noći

koje će odjenuti se kao zima,

obilna od pjesničkih mi nasrtaja.

Značajno je sve to što se zbiva,

al' Ti gledaš samo na kakvoću

izgubljenih duša toga labirinta.

Blagoslov je Mudrost, tako živa,

i ne propada po kiši, niti noću;

na Papirusu je Tvome vječna tinta.

15.10.2023. 11:21