Sveti Grad

 

Ratovi i sukobi svi oko mene, oko nas,

poput mreže koja pada iz daljine

kako sad bi zahvatila za svoj spas

sve što smeta rastu zamišljene kraljevine,

stvaraju mi dojam da se netko grdno prevario

kao što i ribari riskiraju za ulov svoj,

kao neki stari mornar koji mora je prevalio

pa sad ne zna gdje je put na kopnu Tvoj,

Kriste, Bože moj, Marijo, ti, zvijezdo mora

koja gledaš nas i moliš, prebireš sve riječi;

najbolje ti poznaš kruh sa sedam kora

kakav i mornare, i sve ribolovce liječi.

Ali mi smo ipak samo Abel, samo Kajin još za uvijek,

pšenica i kukolj, jedni pokraj drugih, a svi ljudi.

Naraštaj smo koji ne zna za svoj vijek,

pametnjakovići što im sad ne vrijedi život ludi.

Različiti smo mi, ljudi, mnogo Adama i Eva,

i u svemu smo drugačiji, čak i svi u Svetom Duhu.

Zato Ti nas, Kriste, spajaš makar svi smo pljeva,

da načiniš narod što se klanja Tebi, vječnom Kruhu.

Nitko ne zna, ne mogu opisati to stanje,

kada čovjek odjedanput ugleda Te, Srećo,

kad Ti nađe pogled, Kriste; to je čvrsto vjerovanje,

molitva za mir, svijećnjak s upaljenom svijećom.

Tada znam da slavit ću Te, Gospodine moj,

u svom vječnome životu, zajedno u jednom,

da ćeš za nas osvojiti sveti Grad nebeski svoj

što nas čeka tu, u tom habitu svom bijednom.

07.10.2023. 19:32