Duboko u srcu vjerničkome
evo, gori svijeća sanjalačka;
daleko sam bratu svome,
zbori sada duša franjevačka:
ime mi je prekriveno, prašno
jer na zemlji ne postojim
gdje mi čovjekom je biti strašno;
zato križem nebeskim se dojim
gdje sam miljenik i svetac blažen,
odabranik Oca i Matere,
i od braće previše razmažen
pa mi stopa golu ranu dere.
Srce mi je puno svakojakih ptica,
svjetlila mi pjevajuća s nama
i svaka je propjevala zvijezdica
da se nebom hoda s pokorama.
Srž ta govora od svećenika,
to je širok polet i velika duša,
poput slavna tijela ta Obješenika
što Mu kradem križ da me sasluša.
Tako predaje se Bogu, bratu svome
da uzvrati na tu ljubav svojom biti,
da utone mjesto Krista domu tome,
da Mu mogne srce svoje otvoriti.
Siromahu skromni, pristali i lijepi,
sastavljen si od serafskih niti;
glas tvoj cijelu zemlju krijepi
koja tajnu tvoju neće naučiti.
04.10.2023. 20:26
No comments:
Post a Comment
just do it