Obilna žetva

 

„I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.
Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnikâ malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.« (Mt 9,35-38).”

Dobri Samarijanci su oni ljudi koji čine razliku, potiču na obraćenje, dovode bolesnike (grešnike) u gostionicu koja služi kao bolnica (Crkva) i potrude se oko svega što je bolesniku potrebno.

Istinski zločestih ljudi, a koji nisu zapravo bolesnici, nema mnogo.

Možda nije takav niti jedan, mada smo svi grešnici.

Problem nastaje kada se neki prosječni grešnici ponašaju inertno i dopuštaju nestašnim kolovođama u zlu da ih povlače za sobom pa se tako zlo umnaža, sve do velikih nereda i ratova, poprima takve razmjere da ni oni najokorjeliji među nama to više ne mogu podnijeti.

Nije Gospodin Isus uzalud tumačio da će suditi svima tek na kraju vremena te da svi ljudi žive zajedno do tada, bez obzira vladaju li se prikladno i nesebično ili ne. Zato nije dobro suditi ljudima na temelju predrasuda već je potrebno donositi sud o pojedinačnim djelima na osnovu utvrđenih činjenica.

Još je više značajno ono što nam Isus govori o obilnoj žetvi. Sama činjenica da je žetva obilna mora nam posvijestiti da imamo oko sebe mnoštvo bolesnika te da smo i sami bolesni, ali da je potrebno grešniku opraštati, bolesnika liječiti i pomagati sebi i drugima da dođu do svjetla obraćenja Bogu Stvoritelju.

Često kažemo da su radnici u žetvi zapravo apostoli, odnosno svećenici Kristovi. Potom kažemo da svećenici predstavljaju Katoličku i kršćansku Crkvu kao da mi, kršćani laici nismo obavezni pomagati bolesnicima. Otići u žetvu, dovesti nekoga pred sakramente. Jer, govori Gospodin, žetve je mnogo, nisu samo rijetki privilegirani. I ovce su bez pastira, kaže Isus, a s pastirima je potrebno surađivati, ne samo ih površno oponašati.

Problem nastaje kad se mnogi kršćani ponašaju povodljivo umjesto da se konzultiraju s Gospodinom, sa Svetim pismom.

Žetve je mnogo, to ne bismo smjeli smetnuti s uma.

Radnika je malo, to nisu samo svećenici, radnici su svi kršćani.

Ali, veli Gospodin, radnika je malo.

U prvom redu roditelji se rijetko sjete odgajati svoju djecu za možebitno buduće svećeničko zvanje. Često obitelj služi djeci kao ne baš dobar primjer u svom ponašanju. Na žalost, mnogi niti nemaju djece, a nemaju niti veze kao što je brak, najsvetija veza koja postoji.

Mnogi su kršćani pri sakramentima iz navike.

Mnogi imaju neko svoje evanđelje, a ne Isusovo.

Preostali dijele ljude na domoljube i grešnike.

Žetva je zaista obilna, klasje je poleglo od težine, a radnicima se ne žuri. Možda misle da ne stignu raditi besplatno, ali ne znaju da ih čeka obilna nagrada za rad.

Isus se sažalio nad mnoštvom bolesnika. A što mi činimo? Umjesto da se smilujemo i pomognemo, sažalijevamo zločeste ljude kojima je najmanje potrebno sažaljenje, a najviše razumijevanje, odnosno riječ Božja, Radosna vijest.

Dobrih Samarijanaca ima više nego što se čini, njima svaka čast i pohvala.

Ostali kažu da ne vide priliku da nekome pomognu. I, vele, neće bacati bisere bilo kome tko ne može shvatiti veličanstvenu nauku Kristovu. I mnogi inertni mantraju da je vjera zaista privatna stvar.

Zar se ne ponašaju i kršćani kao ovce bez pastira?

Zar vas nije strah Posljednjeg suda, zar ne dršćete pred Gospodinom koji se za nas krvlju znojio i koji bi mogao tada reći da ste zakazali?

A žetva je zaista obilna.

I radnika je zaista malo.

Molite, dakle, Gospodara žetve da vas pošalje u žetvu svoju. 03.10.2023. 06:21

„Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli (1 Kor 2, 6-8).”