Jesen u gradu zamirila,
na jedan tren pojačala nadu.
Duša u Krista zavirila,
bijaše zgodna lakom padu.
Ali brzo će zavjese noći,
revnuje molitvom srce ovo.
Kroz oganj će brzi proći
da dobije opet ruho novo.
Bijeli se zidina, počasne stube
kojim se uzdiže tijelo i prah.
A dušu nose anđeli što je ljube
da ne bi joj zastao kratak dah.
Već bi se i noć ušuljala
da pokaže kakve zube ima
sada, kad već se uljuljala
na vjetru što nosi ga zima.
Lampioni će duše ugrijati
u vječnom i svetom spomenu,
drage i mile će svoje upijati
pod velikim Križem u kamenu.
30.10.2023. 18:28
No comments:
Post a Comment
just do it