Znam da putuješ sa srcem na rukama
kojima prelistavaš dnevnike o Svetom spisu
i u Bogu tražiš život svoj i svoju dušu.
Srce slušaš dok je s Isusom na mukama
da Ga, uskrsloga, pratiš prema visu
gdje su tajne koje kao tihi vjetri pušu.
Kako lijepo, kako slatko otkriti je nadu
koja samo tebe čeka, sva u bijelom
i u zlatom izvezenom žarkom plaštu!
Ona predaje ti poruku, zauvijek mladu,
o svom presvetome srcu cijelom
što ga djeca traže kao travku nekom plastu.
Kako snažna je ta vjera, povjerenje čisto
poput jutrom umivena lica u hladnome moru
kad se stopa umorna na kamen spušta!
Pomoliš se sjetno, razgovaraš s Kristom
koji otvara ti vrata kako kročio bi u tu zoru,
u to svjetlo toplo što te nikad ne napušta.
Kako mudra je ta ljubav, duboka i zanesena
kao da se tek u tome času lepršavo rađa
da bi razbistrila sumaglicu koja plaho nestaje.
Svaki umor, svaka bol je tada odnesena
da bi od njih nastala ti sasvim nova građa,
nova ljudska riječ koja s Bogom ti se sastaje.
Tada dijeliš Tijelo Isusovo, vino Muke
kao zrake sunca na tim dječjim obrazima
i za vječni spomen lako im se smiješiš.
'Predaj mene', govori ti: 'u te bistre luke
što se sjaje, bliješte našim odrazima,
da im duše sa mnom zauvijek utješiš'.
17.10.2023. 20:22.
No comments:
Post a Comment
just do it