Povratak radosti

 

„A on im reče: 'Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade'. (Lk 10,18).”

Nakon što čovjek iziđe iz kupelji kršćanskoga pranja i opravdanja, to jest iz kupelji sakramenata Krštenja i Prve pričesti koji su začinjeni ognjem Duha Svetoga, spoznaje i nauči da je grešnik, i to onaj kojemu je Gospodin oprostio i dao mu odriješenje od počinjenih grijeha, obećao mu svoju vjernost kako bi vjernik Božji mogao uvijek iz početka pristupati odriješenju grijeha u sakramentima Pomirenja i Euharistije, kada god mu to savjest nalaže i kada se iskreno kaje.

Tako vjernik počinje svoj život sasvim ispočetka.

Čovjekove nemire Bog ublažava svojim mirom, ljudsku nepravdu koju vjernik čini Bog ispravlja svojom pravednošću pa se vjernik raduje u Gospodinu više nego bilo tko drugačiji i više nego bilo čemu drugomu.

Gospodin obdaruje milostivo svoga vjernika riječima utjehe kojima predaje svoju snagu u uzajamnom povjerenju jer što je vjernikovo, to je i Božje, a što je Gospodinovo, postaje i vjernikovo. To je sladak život, makar bio uvijek u opasnosti od Napasnika koji potpomaže slabosti ljudske i navodi čovjeka na grijeh.

Dokle god vjernik ustrajno moli Boga i slijedi Mu zapovijedi, opasnosti od padanja u napasti gotovo da i nema ukoliko ne dođu neizbježna vremena kušnji. Kušnje od Gospodina jesu stupnjevi napretka za čovjeka vjernika. Kao što se kušaju plemeniti metali jesu li i koliko čvrsti, dobri, lijepi i kvalitetni, tako se kušaju i vjernici Gospodinovi jer kušnje su znak da je vjernik na putu pravednosti, da je omilio Gospodinu i da mora učiti postati dostojan obećanja Kristovih, postati bolji, postati čovjek u punoj Milosti i svetom dostojanstvu.

Kada izlazi iz kušnji, vjernik i molitelj Isusov je još više radostan jer mu se Napasnik nije uspio niti približiti, niti vjernika napastovati protiv Zapovijedi Božjih i protiv vjernikove ljubavi koju molitelj dijeli s Gospodinom.

Sladak je to život jer sam Bog krijepi i uči vjernika svetome životu i vodi ga nepreglednim prostranstvima svoga Duha posvećenja za krepostan i vrijedan život.

Vjernik se nikada ne može dovoljno nadiviti Gospodinu koji mu se predaje i otkriva, objavljuje mu se i doziva ga k sebi i često se u tome rađa žalost, kratkotrajna, što nije bolji, što nije upoznao Boga prije i bolje, i slično.

Vjernik se često zna iskreno pokajati zbog lakih grijeha, ili onih težih, te je zato tako oduševljen kada se izbavi iz ralja Napasnika, kada se obrani u sakramentu Pomirenja i sve više i češće prilazi Bogu da ga odriješi od grijeha. Tada čovjek zna gdje je pogriješio, zna da ima pomoć u imenu Gospodina koji je stvorio nebo i zemlju i da će prestati ponavljati svoje grijehe što inače nikako ne bi mogao sam provesti. 05.10.2023. 05:24

„Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje (1 Pt 1,23).”