Pristupati Tebi, kako lako,
tražiti Te, moliti i osluškivati.
Da Ti priđem jednom tako
kada prestanem Te dozivati
pitanjima žarkim kao ugalj
kad rasplamsa što u sebi drži,
molitvama koje odlaze u dalj
mjesto da mi silaze do srži.
Da ti meke skute tad dotaknem,
blage dlanove i sjajne oči,
da ti svaku kaplju maknem,
da mi stopa bliže kroči
pa da jednom sigurno ja znam
kako bi izgledao naš susret,
kako bi me ugrijao plam
od kojega dotičem Ti let.
Kako bi se tada slagale nam boje,
sve nebeski plave kao mora,
sve rumene kao što je sunce Tvoje,
zlatne poput Tvoga dvora.
Ne bismo se nikad zaboravili,
u tom kraljevstvu bih uvijek ostala
da se ne bi vapaji mi zaustavili.
Kad bih samo pokraj Tebe stala,
šutjela bih, sretna od blizine,
pjevala Ti zahvale na sreći i na tuzi,
vidjela bih one daleke visine;
ostala u vječnosti u svakoj suzi.
utorak, 30. siječnja 2018. 18:17:27
No comments:
Post a Comment
just do it