Tko je kao Ti

Nikada nije pravilno i dobro pripravljeno vrijeme i mjesto s kojima se može računati prilikom neprekidnih nespretnih pokušaja u kojima duša želi prići Tebi, Isuse, i Tvojoj spasiteljskoj moći.
U početku promatranja nije moguće zamisliti svu težinu Tvoga križa koji predstavlja naše opačine. Teško je to ne znati, a promatrati. Ti nosiš na sebi naše grijehe, uprtio si samog vraga na sebe, pristao na našu osudu i prihvatio presudu koju Ti doniješe ovlaštenici Oca milosrdnoga. Tako je moralo biti. Da, olako nama preko usana prelaze te riječi: tako je moralo biti. 
"17Zbog toga me i ljubi Otac
što polažem život svoj
da ga opet uzmem.
18Nitko mi ga ne oduzima,
nego ja ga sam od sebe polažem.
Vlast imam položiti ga,
vlast imam opet uzeti ga.
Tu zapovijed primih od Oca svoga."
(Iv 10,17-18)
I znaš da ne možeš unaprijed znati hoćeš li se pokajati što si se predao u ruke bezdušnika, hoćeš li i koliko puta pomisliti 'Što mi je ovo bilo potrebno?' i koliko će Ti često duša zavapiti u jaucima Ocu da Te izvuče, da Te spasi.
"Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!« (Mk 14,36)
No, Tebi je čitavo vrijeme na pameti bio ljudski rod, Bezgrešna majka Tvoja; nespretni prostodušni Petar, Tvoja Stijena; ljubljeni učenik Ivan i njegov brat Jakov, sinovi groma; skromni Lazar kojega si digao iz mrtvih; tolike žene i majke, obraćenice, Marija iz Magdale; apostoli Tvoji koje si svemu strpljivo podučio, a znaš da ništa od toga neće moći shvatiti ako Ti ne izvršiš svoju misiju; oduševljena Samarijanka koja Ti odmah povjerova da si Mesija iako ne bijaše klanjateljica Zakona; toliki bolesni i onaj slijep čovjek od rođenja. 
"24Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!«  25Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« (Iv 9,25)".
Da, Ti postade kao najgori grešnik pred narodom žrtveno janje, svojom voljom, voljom Boga, Stvoritelja svih stvorenja koji ne može da ih sve ne ljubi.
I gledamo u Tvoju Muku simbolično, ne doslovno nego alegorijski, u prenesenom značenju, u moralnom smislu, u eshatološkom smislu u želji da predvidimo što će biti s nama na kraju svih vremena; i gledamo Muku u strahu i želji da se silom i na silu kajemo, kajemo se, a neiskreno pa Te i dan danas progonimo i razapinjemo, sudimo i osuđujemo Te za naša zla i naše zločine.
A Ti nas liječiš, ozdravljaš, spašavaš, činiš nam što god poželimo.
"4Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: 5Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. (mT 11,4)".

Nije li to bol ponajveća, a sve to zaista je moguće izvesti samo Bogu, ljudi to ne bi mogli, a ne bi mogli takvo što kao što je Tvoj život niti izmisliti, niti zapisati. I dalje smo slijepi, Gospodine. Ne vidimo kako je Tvoja riječ jedinstvena, nitko je ne može zamisliti, niti jedan književnik se ne sjeti takav roman napisati, nikakva prastara, niti nova mitologija ne može niti pojmiti takvu ljubav i toliko doslovno i direktno suočavanje s ljudima, osobama koje za ljubav ne znaju, a i s onima koje znaju za ljubav, ali ne znaju za takvu kao što je Tvoja i toliko bezgraničnu kao što bi ljudska duša mogla biti bezgranična, ljudska svijest i misao, ljudska sposobnost trpljenja, ljudska hrabrost i požrtvovnost za suočavanje i kao što bi bezgraničan mogao biti ljudski duh. A upravo tamo, u duhu događa se naša vjera, naša sigurnost u Tvoje milosrđe, naši vapaji u nevoljama. Samo u duhu, u kraljevstvu nebeskom bilo tko može reći nakon svekolike muke i patnje molitvu za oproštenje svim ljudima.
"33
Raspeće
(Mt 27, 33–37; Mk 15, 22–26; Iv 19, 17–27)
I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
34A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. (Lk 23,33-34)".

Tko se među nama može drznuti gledati na ljude s visoka tako kao što Ti gledaš na nas? I tko se može toliko poniziti dragovoljno i svjesno?
Ne, mi smo toliki zločinci da Te ne možemo razumijeti, Tvoju jednostavnost i svetost; mi Te možemo beskrajno promatrati u Muci, ali ne možemo nikada dokučiti u kontemplativnosti grešničkoj tko je naš Bog, naša Ljubav, naša Istina, Put i Život. Mi možemo samo dokučiti u našim srcima i svijesti tko smo i što smo mi, mi sami pred Tobom jer Ti si nam, Isuse, Mjerilo svih stvari. 
Promatram Te i ne znam kako Ti je, ali naslućujem beskrajni vječni život, život svoj, a ne Tvoj. Jedino u zajedništvu Euharistije znam da mi se otkrivaš nakon što uložim sav svoj napor da Te više uzljubim. Ti mi otkrivaš i mene, i sve stvari, i sve druge ljude, našu narav ljudsku, okorjelu i tvrdokornu.

Nakon toliko uloženog truda i uloženih riječi i osjećaja ljubavi za ljude koji Te, Svetoga, osuđuju, Ti još uvijek, i to samo u Duhu Svetome, nalaziš samo riječi strpljive poduke:
"19
Veliki svećenik ispituje Isusa
(Mt 26, 59–66; Mk 14, 55–64; Lk 22, 66–71)
Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. 20Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. 21Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« 22Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« 23Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« (Iv 18,19-23)".

‎ponedjeljak, ‎22. ‎siječnja ‎2018. 17:11:05