Otkada si otišao, nema smisla,
nema svrhe plakati i ječati,
roniti beskrajno more suza.
Jednom će poteći riječ mi suvisla,
ime tvoje prestat će mi zvečati
u ritmu bila, u ritmu bluesa.
Ljubav kruži među nama,
nalazi se negdje pokraj nas
da nas povremeno sve privuče.
Tada uzme naša srca pa ih slama
kako bismo našli njezin spas
kao slapovi što vječno huče.
Znaš li, kad u duši vjetar huji,
iza očiju i lica gdje je unutarnjost,
i kad slapovi se rastapaju malo niže?
Kad u prsima taj rastanak zabruji
svako malo, to je ista stvarnost
poput one kada bio si mi malo bliže.
I ne želim te odavde protjerati,
i nemam namjeru te ni zabaciti,
iznutra se oko srca stalno moči.
Na tom mjestu procvale su lati
koje teže svaku suzu zakačiti
kako ne bi stradale mi oči.
To su neprekidni tihi slapi,
to je sjećanje koje nikada ne vene
nego raste, plodi, zrije, cvate.
Ljubav nikada ne prestaje, ne hlapi,
ona uvijek teži da još dalje krene,
tamo gdje će malo pričekati na te.
subota, 20. siječnja 2018. 08:24:52
No comments:
Post a Comment
just do it