Knez mira

"Jer, dijete nam se rodilo,
sina dobismo;
na plećima mu je vlast.
Ime mu je:
Savjetnik divni, Bog silni,
Otac vječni, Knez mironosni."
Knjiga proroka Izaije, glava 9, redak 5

Knez je vladar i starješina koji je podložan većemu vladaru, on je feudalni namjesnik i vazal, nasljednik koji može biti i od kraljevske loze poput princa, kraljevića. Zloga i đavla često zovemo knezom ovoga svijeta. U prelijepo stvorenome svijetu, kojega je Bog predao čovjeku na upravljanje, pojavila se zmija zla.
Veliki prorok Daniel je u svojim viđenjima gledao neke vladare za koje, između ostaloga, veli:
"»Kralj će raditi što god mu se prohtije, uznoseći i uzdižući sebe iznad svih bogova: protiv Boga nad bogovima govorit će hule i uspijevat će dok se gnjev ne navrši – jer ono što je određeno, to će se ispuniti (Dn 11,36).
Gospodin Bog predao je, dakle, vlast na neko  vrijeme, ali tako izopačena vlast sama se izručuje Božjem sudu koji će je neminovno oboriti u za to određeni dan Dn 7,11 sl. 26): jer se udružila s moćima opačine, s njima će zajedno i pasti (Dufour, str. 1438).
Protiv kneza ovoga svijeta, koji se silno teži uzdići u svojoj izopačenosti na tron koji očigledno misli da zaslužuje, može se postaviti samo Božji Sin i svaka duša koja zazove pomoć Isusa Krista.
Isus nam daje svoj mir, On dolazi kao Knez mira:
"Mir vam ostavljam,
mir vam svoj dajem.
Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.
Neka se ne uznemiruje vaše srce
i neka se ne straši (Iv 14,27).


Isus je pohranitelj vlasti: On propovijeda kao Onaj koji ima vlast (Mk 1,22//), ima vlast opraštati grijehe (Mt 9,6 sl.), Gospodar je subote (Mk 2,28//). To je čisto religiozna vlast božanskog izaslanika, Isus ima vlast nad bolešću (Mt 8,8 sl//), nad prirodnim silama (Mk 4,41//), nad zlim duhovima (Mt 12,28//). Njegova se vlast proteže sve do politike; na tom području On je vlast, koju nije htio primiti od Sotone (Lk 4,5 sl.), zapravo primio od Boga. Isus među svojima nastupa kao Onaj koji služi (Lk 22,25 sl.). On je Gospodar i Gospodin (Iv 13,13), ali je došao služiti i dati svoj život (Mk 10,42 sl//), a upravo zato što tako uzima na sebe robovski položaj, svako će se koljeno najzad pred Njim pokloniti (Fil 2,5-11). Zato će, kad uskrsne, moći svojima reći da Mu je "dana sva vlast (eksusia), na nebu i na zemlji (Mt 28,18)"; vidi: Dufour, str.1440.

Upravo u času kad misli da mu je pobjeda osigurana, "Knez ovoga svijeta" biva "bačen van" (Iv 12,31; usp. 16,11; Otk 12,9-13); vlast nad svijetom koju se on nekoć osmjelio ponuditi Isusu (Lk 4,6) odsad pripada Kristu, umrlom i proslavljenom (Mt 28,18; usp. Fil 2,9); vidi: Dufour, str. 1227.:

"Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi. I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!     (Otk 12, 9-13)".

Sveti Pavao u pozdravima svojih poslanica obično udružuje milost i mir, potvrđujući time da je milost izvor i osnov mira. Krist je naš jedini mir, uspostavio je mir, izmirio je narode, sjedinivši ih u jedno Tijelo (Ef 2,14-22). Bog je tako pomirio sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju Kristova križa (Kol 1,20), zaslugom Duha koji gradi među nama čvrstu vezu (Ef 4,3). Svaki vjernik, koji je opravdan, ima po Isusu Kristu mir s Bogom (Rim 5,1), s Bogom ljubavi i mira (2 Kor 13,11) koji ga potpuno posvećuje ( 1 Sol 5,23). Kao i ljubav i radost, mir je plod Duha (Gal 5,22; Rim 14,17), on je vječni život koji se već unaprijed živi ovdje, na zemlji (usp. 8,6), on nadilazi svačiji razum (Fil 4,7), ostaje nam i u nevolji (Rim5, 1-5), zrači u našim odnosima prema ljudima (1 Kor 7,15; Rim 12,18; 2 Tim 2,22), sve doDana kad će Bog mira koji je uskrisio Isusa (usp. Heb 13,20) uništiti Sotonu (Rim 16,20) i uspostaviti sve stvari u njihovoj istinskoj cjelovitosti (vidi: Dufour, str. 560).

Apostol i učenik Isusov, sveti Ivan još izričitije tumači tu objavu. Mir je plod Isusove žrtve (Iv 16,33); kao i u sinoptičkoj predaji, taj mir nema ništa zajedničko s mirom ovoga svijeta. Isusova je prisutnost izvor i stvarnost mira; upravo je u tome jedna od karakterističnih strana Ivanova gledanja. Kad učenike, kojima predstoji rastanak s Učiteljem, obuzima tuga, Isus ih ohrabruje: 'Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem (Iv 14,27); taj mir nije više vezan uz Njegovu tjelesnu prisutnost već uz Njegovu pobjedu nad svijetom; zato Isus, pobijedivši smrt, zajedno s mirom daje i Duha Svetoga i vlast nad grijehom (20, 19-23) vidi: Dufour, str. 560/561. ‎srijeda, ‎3. ‎siječnja ‎2018. 05:34:46

Evanđelje po Ivanu, glava 16, redak 32-33:
"Evo dolazi čas i već je došao:
raspršit ćete se svaki na svoju stranu
i mene ostaviti sáma.
No ja nisam sâm
jer Otac je sa mnom.
To vam rekoh da u meni mir imate.
U svijetu imate muku,
ali hrabri budite –
ja sam pobijedio svijet!"