Srca mučenička

Željeti se javiti Tvome glasu
što me tiho zove u nutrini,
priključiti se Tvome spasu
koji plodi u dubini

isto mi je kao k nebu doći
vrlo lako, prostim ustajanjem,
preko čela oblacima proći,
susresti se s pokorom i kajanjem

zbog toga što misli još su blatne,
sve od teških utjecaja, kušnji
dok na nebu udišu se zrake zlatne,
ubire ih uzdah zdušni.

Molitva ne silazi mi s usana,
molitva za mučenike u dnu srca
što su u daljini prokušana,
što im spas u duši grca

pa sve mislim ima li me ovdje, doma,
ima li me kada snjegovi se tope
i kad pjevam rijetkim udarima groma
ili kišama i magli što se prope,

kada slavim Tebe u svakom stvorenju,
kad se divim djelima Ti, anđelima;
kada jurim sigurnome ostvarenju
zakona mi, vjeri i k svojim načelima,

ima li me zaista u spasu Tvome?
Jer ja odmaram se na mirisnom lovoru,
odazivam se ispred zime trome
gdje mi nema mjesta nekom prigovoru

kao da sam nagradu zadobila,
iako je ona prava, mučenička, bolja.
Je li ovdje koga savjest zarobila
da se spasi, da se vrši Tvoja volja?
‎utorak, ‎16. ‎siječnja ‎2018. 07:26:26