Thursday, January 11, 2018

Spas za posljednjih vremena



"Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena."
1 Kor 10,11 

Bog je, prije dolaska Gospodina našega, Isusa Krista, učio narod i govorio narodu preko svojih izabranika-proroka, nadahnjujući ih Duhom Božjim Svetim.
Naziv proroka pripisuje se i samom Abrahamu, Ocu naše vjere koji je krčio put svima ostalima pa je ostao veliki uzor odanosti i požrtvovnosti grešnika koji je uzvjerovao Bogu. U Svetom pismu predstavnik Proroka je Sveti Ilija kao što je Mojsije predstavnik Zakona, zakonodavac po Božjoj Objavi. Četiri velika proroka i dvanaest 'malih' upozoravalo je narod na grijehe, proricalo događaje koji su se zbili kao posljedice grešnosti naroda i vladara, ali su i govorili o dolasku Mesije-Spasitelja ljudi i čitavoga svijeta, Otkupitelja svih naših dugova prema Gospodinu koji nas je u ljubavi svojoj začeo dok se mi toj ljubavi opiremo. 

"Još prije no što je izazvao čovjekov gest (opiranja Bogu), grijeh je iskvario čovjekov duh; a kako čovjeka zahvaća u samom njegovom odnosu s Bogom komu je čovjek slika, to je nemoguće zamisliti temeljitije izopačenje, niti se ima čemu čuditi što grijeh ima tako teške posljedice (kao što su neredi, ratovi i smrt)", opisuje se u Rječniku biblijske teologije (str. 283) Istočni grijeh, grijeh Adama i Eve po kojemu je smrt ušla u svijet. Taj grijeh je poriv čovjeka da uzme samoga sebe za mjerilo i strastvena želja ljudi da budu sami gospodarima svoje sudbine i raspolažu sobom kako im se prohtije; neće ovisiti od Onoga tko ih je stvorio i žude umjesto Boga odlučivati o dobru i zlu.
Misterij grijeha nadilazi ljudski svijet. Među čovjeka i Boga, kao posljedica razmnožavnja prvoga grijeha, stupio je netko treći:

"A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet
i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju. (Mudr 2,24)".

I okolnosti Isusove smrti plod su čovjekova Grijeha: Judina izdaja, apostolsko povlačenje, Pilatov kukavičluk, mržnja židovskih vlasti, okrutnost krvnika i onkraj te vidljive drame, naši vlastiti grijesi za čije okajanje i umire Sin Božji.
Kristovom pobjedom nad Grijehom, kršćanin je opravdan po vjeri i krštenju (Gal 3,26sl; usp. Rim 3,21sl; 6,2sl), posvema je raskinuo s grijehom (Rim 6,10sl); umrijevši grijehu, on je s Kristom umrlim i uskrslim postao novo biće (6,5), novi stvor (2 Kor 5,17); on više nije u tijelu, u svojoj puti i putenosti već u Duhu (Rim 7,5; 8,9) iako pada opet u vlast grijeha (6,12) ako odbije živjeti po Duhu (8,4).



Naši vlastiti grijesi su oholost i pohlepa, razne požude u našoj želji da budemo bogovi. To je bezboštvo, duhovni stav suprotan pobožnosti i sadržava prijezir, neprijateljstvo i prkos.
Oholost je smiješna u čovjeka koji je prah i pepeo:

"Što se toliko oholi prah i pepeo –
kad već za života ima crvljiva crijeva? (Sir 10,9)".

Oholost rađa taštinu, traži počasti, izaziva ljubomoru, stvara od ljudi drznike, bahate bogataše, ohole licemjere koji ne ljube prijekore (Izr 15,12); ona postoji kao oholost pogana i tlačitelja, raznih vladara gdje postaje politička i kolektivna oholost. U oholosti bezbožnika što su redovno tlačitelji siromaha postoji prezir prema Bogu i Njegovoj pravednosti i mudrosti (Dufour, str. 45; 772). Ima bezbožnika koji uspijevaju kao da nema Božje kazne, ali njima predstoji ili obraćenje ili kazna iza smrti:

Prorok Ezekiel o obraćenju:

"Odgovori im: ‘Života mi moga’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov?’ (Ez 33,11)".

"Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova (Ez 18,20)".

"Reknem li bezbožniku: ‘Bezbožniče, umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. 9Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj (Ez 33,8-9)".

"Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, on će stoga umrijeti. 19A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on će zbog toga živjeti. 20A vi velite: ‘Jahvin put nije pravedan!’ Svakome ću od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov! (Ez 33,18-20)".

Knjiga Mudrosti o kazni iza smrti:

 "A bezbožnici će zbog svojih misli biti primjereno kažnjeni
jer su prezreli pravednike i otpali od Gospodina. Teško onima koji preziru mudrost i stegu!
Isprazna je nada njihova, napori uzaludni
i poslovi bez probitka.
12Žene su im bezumne, djeca opaka
i proklet njihov rod! (Mudr 3,10sl)".


"3A mnogobrojno potomstvo bezbožnika nije ni za što;
izdanci se nečisti duboko ne korijene i nemaju čvrsta temelja.
4Jer ako se načas i razgranaju,
slabo ukorijenjeni, na vjetru se zaljuljaju,
iščupa ih sila vihora,
5i grane što tek su izbile polomi
i plod im je beskoristan,
nezreo za jelo 
i nije ni za što.
6Jer djeca rođena iz nezakonita spavanja
svjedoče na sudu o zlu roditelja (Mudr 4,3-6)".


"7Bazali smo stazama propasti
i prohodili bespuća pustinje,
ali puta Gospodnjega nismo spoznali.
8Što nam je koristila oholost?
Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje?
9Sve je prošlo kao sjena
i kao kratkotrajan glas.
10I kao lađa koja siječe uzburkano more
i traga joj nema kuda prođe
niti brazde hrptici njezinoj u valovima;
11ili kao ptica što zrakom proleti
i ne ostavi traga prolazu svojem:
šiba lagani uzduh udarcima svojih pera
i rasijeca ga uza snažan fijuk
i prodire zamasima svojih krila,
a poslije nema više nikakva traga njezinu letu;
12ili kao strijela odapeta na svoj cilj:
probijeni se zrak odmah sklapa
i ne raspoznaje se staza njezina –
13tako i mi: jedva što smo na svijet došli,
a već nestadosmo,
ni traga kreposti pokazati ne mogosmo:
u zloći se svojoj sasvim istrošismo (Mudr 5,7-14)".


Pravo bezboštvo je neznanje i lijenost, kod farizeja nepoznavanje Zakona:

"45Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: »Zašto ga ne dovedoste?« 46Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« 47Nato će im farizeji: »Zar ste se i vi dali zavesti? 48Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? 49Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona – to je prokleto!« 50Kaže im Nikodem – onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: 51»Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?« 52Odgovoriše mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.« 53I otiđoše svaki svojoj kući. (Iv 7,45-53)".

Isus nam, u savim drugačijem stavu od proroka, objelodanjuje da nitko od nas nije pobožan i pravednik već grešnici smo kojima On pruža ruku spasenja:

"Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje (Lk 5,32)".



Ali Sveti Pavao ima mnogo riječi upozorenja:

"A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena."
2 Tim 3,1

"Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, 4Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... 5Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? 6I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. 7Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. 8Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom ustâ i uništiti pojavkom dolaska svoga – 9njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima 10i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. 11I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži 12te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost."
2 Sol 3b-12

"Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. 13Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati."
1 Kor 10, 12-13

Po Svetom Pavlu ideal istinskih slugu Evanđelja su ljudi koji nemaju ničega, a posjeduju sve: "...kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju (2 Kor 6,10)" dok:
"Bezbožnik se pohlepom hvali,
lakomac psuje i Gospodina prezire (Ps 10,3)".

Suprotnost pohlepi, luđačkoj požudi usmjerenoj protiv samoga Gospodina, i pustoj oholosti čovjeka jesu AGAPE gdje budući život ruši cijenu zemaljskim dobrima i otkriva svu ludost pohlepnika:

"Pashalna večera
Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. 15I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. 16Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem (Lk 22,14-16)".

A kraljevstvo Božje u kojemu se Isus susreće s apostolima, potpuno je nedokučivo teškim bezbožnicima u smrtnom grijehu.

"Prispodoba o gorušičinu zrnu
(Mt 13, 31–32; Mk 4, 30–32)
Govoraše dakle: »Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? 19Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama.« (Lk 13,18-19)".

Isus po Galileji naviješta radosnu vijest o tom kraljevstvu (Mt 4,23; 9,35) i čini čudesa neviđena što znači da nam je kraljevstvo nebesko tu, među nama, a što nam pomaže da mu nazremo smisao koji se nalazi u porazu grijeha i smrti, u pobijedi Isuovoj nad knezom ovoga svijeta.

Kraljevstvo nebesko bilo je nekada Božji narod i Obećana zemlja, ali se počeo pretvarati u političke i vjerske, sasvim zemaljske institucije gdje vlada i razmnožava se grijeh. Kad nam Isus propovijeda o kraljevstvu nebeskom, On nas uvodi u otajstvenu stvarnost čiju narav možemo spoznati ako nam Gospodin to da. On ga objavljuje poniznima i malenima, a ne mudrima i umnima te svojim odabranim učenicima. Isus postepeno objavljuje misterij kraljevstva nebeskoga u prispodobama, a poslije Njegovoga uskrsnuća će ta objava biti upotpunjena:
"Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem.
 (Dj 1,3), a dovršit će je djelovanje Duha Svetoga:

"Branitelj – Duh Sveti,
koga će Otac poslati u moje ime,
poučavat će vas o svemu
i dozivati vam u pamet
sve što vam ja rekoh (Iv 14,26)".

"No kada dođe on – Duh Istine –
upućivat će vas u svu istinu;
jer neće govoriti sam od sebe,
nego će govoriti što čuje
i navješćivat će vam ono što dolazi.
14On će mene proslavljati
jer će od mojega uzimati
i navješćivati vama.
15Sve što ima Otac, moje je.
Zbog toga vam rekoh:
od mojega uzima
i – navješćivat će vama ( Iv 16,13-15)".

Kraljevstvo nebesko dolazi kad se ljudima obrati Božja riječ; ono, kao sjeme bačeno u zemlju, mora rasti (Mt 13) i to vlastitom snagom, poput zrna ili će poput kvasca uzburkati sav svijet. Kraljevstvo nebesko će se razrasti u sav svijet kao veliko stablo u kojemu se gnijezde ptice nebeske; ono će primiti u svoje krilo sve narode jer nije vezano ni uz jedan od njih pa čak ni uza židovski narod. Ono postoji ovdje na zemlji u onoj mjeri u kojoj ljudi prihvaćaju riječ Božju pa bi zato moglo biti shvaćeno kao neka nevidljiva stvarnost. U malom stadu kojemu je dano (Lk 12,32), ono dobiva svoje zemaljsko lice, lice novoga Božjega naroda, novoga Izrela, a to je Crkva utemeljena na Petru koji čak prima i ključeve toga kraljevstva nebeskoga (Mt 16,18sl). Treba uočiti da ta zemaljska struktura nije struktura nekog ljudskog kraljevstva: Isus se sklanja kad Ga žele učiniti kraljem (Iv 6,15), a dopušta da Ga zovu Mesijom tek u sasvim naročitom smislu.

To što je Kraljevstvo pozvano rasti znači da ono mora računati s vremenom. Sada je navala na kraljevstvo nebesko (Mt 11,12) jer ljudi hoće spriječiti da ono zrači uslijed evanđeoskog propovijedanja. Sada je vrijeme svjedočenja (Dj 1,8; Iv 15,27), vrijeme Crkve, a na kraju tog vremena Kraljevstvo će se dogoditi u svoj punini:

"Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje (Lk 21,31)";

tada će se ispuniti Pasha:

"Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. 15I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. 16Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.«
17I uze čašu, zahvali i reče: »Uzmite je i razdijelite među sobom. 18Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe (Lk 22,14-18)";

to će biti eshatološka gozba. Vjernici će ovo Kraljevstvo baštiniti (Mt 25,34) kad uskrsnu i kad se preobraze njihova tjelesa:

"A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti. 51Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. 52Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju – jer zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. 53Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost (1 Kor 15,50-53)".
"5Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik – taj idolopoklonik – nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu (Ef 5,5)"; a dok se to ne dogodi, oni željno dozivaju njegov dolazak: "Dođi kraljevstvo Tvoje (Mt 6,10//)"



Kraljevstvo nebesko je Božja milost kojoj se ljudi moraju odazvati, inicijativa Božja prema čovjeku koji je inicijator propasti i smrti.
Duh siromaha, stav djeteta, djelatno traženje Kraljevstva i njegove pravednosti (Mt 6,33), podnošenje progonstva, žrtvovanje svega što se posjeduje, jednom riječju vršenje volje Očeve, osobito glede bratske ljubavi, je ono što se traži od onoga koji želi ući u Kraljevstvo i primiti ga u baštinu.
Svi su pozvani, ali je iz njega istjeran onaj koji nema svdbeno ruho (Mt 22,11-14). ‎četvrtak, ‎11. ‎siječnja ‎2018. 09:58:46

Najprije se traži obraćenje, novo rođenje bez kojega se ne može vidjeti kraljevstvo Božje (Iv 3,3sl)


Odgovori mu Isus:
»Zaista, zaista, kažem ti:
tko se ne rodi nanovo, odozgor,
ne može vidjeti kraljevstva Božjega!«

4Kaže mu Nikodem: »Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?« 5Odgovori Isus:
Zaista, zaista, kažem ti:
ako se tko ne rodi iz vode i Duha,
ne može ući u kraljevstvo Božje.

6Što je od tijela rođeno, tijelo je;
i što je od Duha rođeno, duh je.

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts