Sada pamtim vrijeme, mjesto, čas
kad uz Tebe ću oploviti nebesa
da im iz njedara molitvu izvučem.
Da se sjetim zaziva i sviju nas,
ljubavnica koje Providnost pretresa,
da si svjetiljku napunim i presvučem
u to sasvim novo, čisto i vazmeno ruho
kojime se anđeli svi preodijevaju
kad silaze k zemlji i kada se sjaje.
Od njih dobit ću i ulje, paljivo i suho
jer sve gori naokolo kada pjevaju
svetinjama što ih nikada ne taje.
Tada znat ću pjevati i govoriti
ljepše od svih stvorova na svijetu.
Djevica će prebirati moje stihe
da mi, nadahnuti, prestanu romoriti
poput rosnih kapi na nekome cvijetu,
došapnut će meni riječi tihe
i sve one tajanstvene otkrit će mi vale
po kojima neprekidno hodiš, Sine Boga,
da i mene, pokraj drugih, hrabriš u slaboći.
Sve su meni njene usne pokazale i ruke dale,
što je neophodno znati mi za Tebe, jedinoga
koji zboriš i bez glasa, makar u samoći.
07.05.2020. 18:29
No comments:
Post a Comment
just do it