Pitala sam Tebe, Bože moćni,
kada ću Ti stići i kada ću doći
da Ti gledam lice i veliku slavu,
da prekineš ovaj pohod noćni
što ga izdržati više neće moći
moždane mi koje vape svjetlost pravu.
Ti prekine moju bol i samoću od me uze,
koju si mi davnih dana dao,
da od mene ne bi bilo tuge veće.
Kada prestale su teći moje suze,
vidjeh sve što si mi obećao;
Ti mene utješi križem vječne sreće.
Tada spoznah nagradu si što me čeka
u Tvom srcu, u toj komori od svete Krvi.
Tada spoznah bit će opet nevolje i zala,
crna sva od zavisti i progona rijeka
koja se protivi Krunici je što ju mrvi,
koju Gospa nam je protiv zmije dala.
Al' ja neću više usamljeno tugovati
jer mi moja snaga, od ljubavi tiha,
postala je mirna livada iz sna
kojom želim kao sluškinjica putovati,
makar lađama od smiješna stiha,
jer ja hoću biti samo Tvoja sva.
Izlit će se rijeka zla poda mnom,
trulež će mi natopiti pute cvijeća,
ulazit ću s hvalama u Tvoje dvore
koje vidjela sam u tunelu tamnom:
tuga moja malena je, a velika sreća
što me čeka kad mi Tvoja vrata se otvore.
10.05.2020. 08:18
No comments:
Post a Comment
just do it