Monday, May 18, 2020

Otkupljenje


Olovni su oblaci nad gradom,

daleko su otputovala popodneva

kojima se s Tobom pjesma dijeli.

Drugi dani dolaze mi tiho, kradom,

i sad vidim da ni srce mi ne pjeva,

da ni duša više pjevati ne želi.


Možda to je neophodno bilo

da Te lakše molim teške stvari,

da okušam djetinjaste snove,

da odrastem s ova svijeta čilo,

da mi brže stignu dani stari

kad su mirne sve spoznaje nove


kao što su bile ove danas

kad se rodih kao novo biće

što je dočekalo svoju kob.

Nikad nije bilo prepreke za nas

jer uz Tebe uvijek život sviće

gdje sve manje sam zemaljski rob.


Činit će se oblake da pratim,

sve će moje izgledati krivo,

možda beživotno ili loše

kao što bi bilo da se vratim

biću koje danas nije živo,

čije note brzo se istroše.


Uzet će me svjetlo jasno,

nosit će me opravdanje,

Križ za kojega se ne zna mnogo;

nevidljivo i bezglasno

snaći će me nebesko stanje,

susrest ću se svojim Bogom.

17.05.2020. 21:08


No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts