Sloboda izbora

Kada nas zahvati val opće nevjere, sumnje i padanja u grijehe, pitam se zašto je u našoj slobodi koju si nam dao, Bože, jedino dobro i moguće vratiti se k Tebi što prije. Čemu služi onda moja sloboda i kakva je to sloboda izbora koja liči na ucjenu? Ako biram Tebe, bit će mi dobro, a ako Te ne izaberem, propadam.

Pogrešno zaključivanje i pogrešno razmišljanje dovodi čovjeka do smetenosti jer svetima je jasno što će njima slobodna volja, ali kada netko propada u nevjeri, u grijehu, tada ne zna u čemu je sloboda izbora koju Ti, Isuse, daješ čovjeku.

Zašto Te svi, Bože, hvale i slave, odijevaju se u svojoj ljepoti Tvojom slavom, a samo ljudi ne znaju slavu Tvoju, samo čovjek je ogrezao u grijesima?

Što će mi sloboda kada me može odvesti u pakao?

Čemu služi moja slobodna volja?

Zašto imam slobodu izbora?

Je li to istinska sloboda?

Zašto se ne mogu opredijeliti i odbiti ono što ne želim?

Ne želim, na primjer, služiti već ostati u dostojanstvu. Želim ravnopravnost, želim sam postići nešto lijepo i dobro. Ne želim za sve i uvijek biti kriv i pogrešan.

Sve su to pogrešne slike i predodžbe o Bogu. Takve opise Boga može imati samo Zavodnik koji čovjeka odvraća od pravednosti i providnosti Božje. Tko postavlja takva pitanja nalazi se u velikim dvojbama i nemiran je u sebi te stvara nered oko sebe. To su pitanja grešnika ili možda ponekog ateista.

Sloboda čovjeka najviše dolazi do izražaja tek kada čovjek uđe u prijateljstvo s Bogom. Tek tada razumije čovjek zašto mu je potrebna sloboda. U prijateljstvu s Bogom čovjek i Bog nalaze se u bračnoj vezi gdje čovjek konačno smije okusiti blaženstvo, mir i red, a to je ono za čime jedino i čezne čitava svoga života. Tada je čovjek slobodan, a sloboda izbora dolazi maksimalno do izražaja.

Nevjernik je zarobljen u grijehu.

Nevjernik ne zna što je mir u duši.

Nevjernik ne zna kako je to živjeti s ljudima bez rata, nemira i prepirki.

Nevjernik ne može slobodno izabrati među ljudima prijatelje već mu je sloboda izbora ograničena onime za što se je čvrsto uhvatio, a to su grijesi; grijeh pohlepe i požude, čežnja za slavom i želja za moći. Također ga okružuju ljudi koji mu ne mogu biti prijatelji jer više drže do svojega bogatstva i slave, do svoje moći nego do prijateljstva.

Sloboda izbora u zemaljskom životu nalazi svoju svrhu upravo u slobodi u kojoj se čovjek opredjeljuje za najveće dobro kako bi mu bilo jako dobro u životu i kako bi s ljudima stvorio mir.

Nevjernik služi grijehu koji izaziva ratove i stvara siromahe i uzgredne žrtve ratova.

Bog oslobađa od te ovisnosti i navezanosti na grijeh, na želju za slavom, moći i bogatstvom.

U Bogu čovjek nalazi ljubav i prijateljstvo. Tada može činiti ono što želi, može stvarati dobro, može činiti dobro i zbog toga se osjeća dobro i blaženo.

U Bogu čovjek razvija darove Duha i mnoge kreposti o kojima nema pojma kada živi u grijehu ili daleko od Boga jer Ga ne poznaje. Darovi, nadarenost i vrline, kreposti koje čovjek razvije u prijateljstvu s Bogom otkrivaju čovjeku njegovo istinsko ljudsko dostojanstvo jer tada čovjek nema potrebe vladati ljudima, nema pohlepe za bogatstvom jer zna da može imati sve što želi, a da je to što želi istovremeno i jako dobro, i jako lijepo te da ga ono što čini izgrađuje u sve bolju osobu koja razvija mnoga prijateljstva s ljudima.

Najljepše je biti slobodan u Bogu, u ljubavi s Bogom jer tada između Boga i čovjeka postoji jednost i čvrsta veza koja se temelji upravo na slobodi Boga i na slobodi čovjeka. Čovjek je u tom prijateljstvu ravnopravan sa Savršenim koji ga u svemu nadopunjava. Veza Boga i čovjeka izgrađuje čovjeka u sve bolju i sretniju osobu, čini ga blaženim i sposobnim za velika djela, ali i za ljubav.

Nevjernici nisu sposobni za ljubav.

Nevjernicima je ljubav sporedna stvar, a brak zarobljeništvo i frustracija zbog koje odlaze u svijet tražiti lažnu ravnopravnost i jednakost svih ljudi, ali dok se ljudi ne okrenu Bogu jedinome, nikada se neće riješiti ratova i kriza u gospodarstvu, neće naći slobodu istinsku, neće imati moć, i slavu i bogatstvo. 16.05.2020. 04:35

I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći:
»Amen!
Blagoslov i slava,
i mudrost, i zahvalnica,
i čast, i moć i snaga
Bogu našemu
u vijeke vjekova. Amen.«

Otk 7,11-12