Slika svijeta

Ljudi često misle da nekamo napreduju.

I da svijet grabi velikim koracima u napredak.

I da će nam sutra biti bolje nego jučer, i ljepše, i lakše.

Tu varku nose ljudi pred sobom valjda od pamtivijeka jer se tehnologija razvija, medicinska znanost prati suvremene bolesti, a savladava i one starije bolesti; industrija postaje lako upotrebljiva i ljudi moraju manje raditi za iste rezultate kakve su imali nekada.

No, mnogi ljudi ne znaju sebi pronaći nova područja rada i opstanka.

Ne znaju što bi sa starcima, a ne znaju ni što bi učinili sa svojom djecom. Mnogi ne znaju što bi sa sobom.

Mnogi kao da su otupjeli, mnogi su se ulijenili.

A ponude za zabavu su sve prisutnije u svijetu, na radnim mjestima, u našim domovima, u našim mislima.

Nije čudno da u mnogim umovima život prestaje kad prestane zdravlje, zabava i bogaćenje.

Nije čudno da se ljudi boje moćnika koji nemaju lica, da se boje neke zavjere ili običnoga čipiranja.

Nije čudno da u svijetu paranoja zahvaća ljude i širi se kada god neka novost postane opće poznata.

Nije čudno da se ljudi boje, da ih je strah jer tko ne misli, tko ne radi, tko se ne trudi, taj se boji svega kao što su se u prastara vremena ljudi bojali grmljavine.

Ljude je strah razmišljati jer mogli bi doći do poraznih zaključaka.

Zemlja propada, treba bježati, putovati u svemir, na Mars ili se omamljivati zabavom, zdravim životom ili čak radom.

Zatvaraju se u sebe, ne vjeruju političarima, ne vjeruju vlastitoj obitelji, ne vjeruju sebi.

Vijesti su cenzurirane, a i tko bi ih čitao i gledao kada bi se čulo za nerede i ratove, za glad, kriminal i uništavanje prirode. Tko uopće zna kako su kršćani progonjeni, bilo jasno i glasno, bilo u ignoranciji i tišini, bilo u medijima koji oblikuju javno mnijenje i privatni način razmišljanja jer ljudi ne razmišljaju nego samo prate i slušaju, gledaju i bježe.

Zar je to napredak ljudskog roda?

A i kome bi taj napredak služio?

Koja privatna osoba ima koristi od takozvanog napretka čovječanstva?

Netko tko želi upravljati svima, čitavim svijetom? Taj se još nije pojavio u modernim vremenima demokracije i liberalne ideologije gdje svatko za sebe može stvarati svoje carstvo, netko oružjem i zastrašivanjem, netko tehničkim napretkom, netko ideologijama.

Potrebno je ovdje reći da kršćanstvo nije ideologija.

Kršćanstvo uči vjernike da budu promišljeni, da nauče trpjeti i raditi, da razviju osjećajnost za druge, da prepoznaju kome je potrebna pomoć, da pružaju pomoć ljudima iz svoje okoline, a i onima koji su daleko.

Za kršćane strah postoji samo kao Božji strah, strah od grijeha, a grijeh je živjeti samo za sebe i zbog sebe; grijeh je ne poštivati svoju dušu i duše drugih ljudi; grijeh je ne poštivati svoje tijelo i tijela drugih ljudi; grijeh je ostvarivati svoje težnje ako one oštećuju druge ljude; grijeh je uništavati stvorene stvari i prirodu; grijeh je ne poštivati život i laćati se smrti na svakom koraku, u bilo kakvim okolnostima; grijeh je poslušnost bilo kome tko živi i radi protiv života; grijeh je bježanje od

razmišljanja i promatranja ljudi i stvari; grijeh je osuđivati druge i sebe za bilo što jer svaki čovjek previše vrijedi; grijeh je jesti, a ne raditi; grijeh je željeti drugome lošije rezultate, grijeh je takmičenje na taj način; grijeh je ne radovati se tuđim uspjesima; grijeh je ne požaliti s drugima koji su žalosni; grijeh je imati ako drugima ne dajemo.

Za kršćane je čovječanstvo jedan organizam. Kada pati netko, pate svi. Kada se raduje netko, raduju se svi.

Zašto ljudi progone kršćane?

Tko ih progoni, ja ne, reći će svatko, progone ih možda napredne organizacije u svijetu.

Kršćani znaju kamo svijet napreduje, kamo srlja.

Kršćani znaju da je grijeh izbjegavati istinu.

Zato se srde na njih mnogi, zato ih progone i nastoje omalovažavati i uništiti.

Slika svijeta je slika smrti, propadanja, truleži i neopisivoga smrada.

Slika kršćana je slika Boga u svijetu, slika Svjetla i prosvjetljenja.

Ali ljudi više vole tamu jer ih je strah onoga što bi mogli o sebi otkriti na svjetlu.

05.05.2020. 07: