Bog u mojoj zemlji

Tko mi stvori Domovinu moju

još od onih svih vremena drevnih?

Tko li pokušava opustošiti je zdušno?

Još ni nema duša tu sigurnost svoju

da oslanja se ramenima od ratnika revnih

jer svi izginuše kao zdanje rušno.

Ovdje samo kamen cvjeta, a iz njega boj,

vjekovječna krvca za nju se prolijeva

kao natopina za opstanak goli.

Krv je potekla od Krista koji Bog je moj

pa je nastavila teći, z desna ili slijeva,

kao da se neprekidno Kristu moli.

I tada kad nema niti s dvojicom dvojica,

kada nema tko nahraniti sve ljude,

Bog je s nama, Krist ih drži okupljene;

ako potrebno je, neka budu Trojica,

neka bježe miševi i glave lude,

krunice su svetom vodom poškropljene,

a još više krvlju sviju građana, težaka

i sveg naroda što mira nikad neće naći

jer je prelijepa, a mala ta Hrvatska mila.

Previše je uzdignutih desnica i šaka

prema ovom kraju pokušalo zaći,

ali ova se je Božja zemlja uvijek slobodila.

Oni što se tek od jučer porodiše,

pa su vrijedni piti samo mliječi,

ne znaju za ovu povijest i nemaju svijesti.

Na tlu zemlje ove svaka njena duša diše

jer zauvijek živi od Božanske Riječi;

ta se duša može spremno sa svakime sresti,

svakome pokazati to groblje koje živi

protiv svake namjere i navala svih,

gledati u oči bilo kome, bilo kada.

I još dalje ova duša na krvavoj njivi

može ratovati kao mač i kao stih,

takva godina je uvijek, i takva je nada.

Tiho teku rijeke ove zemlje lijepe,

rijeke znoja, rijeke mudrosti i krvi,

jakosti svih poginulih rad' slobode.

Sastaju se ratnici od noći slijepe,

jedan drugom uvire da sve izmrvi.

Svakog jutra kao sunce iznova se rode.

01.05.2020. 16:38