Želja se priklanja
kao neki stari hrast;
poput nemoguće misije
Duhu se poklanja
da bi s Njime srast.
Savršene vizije
s nebesa padaju,
kapi beskonačne,
uspomene opore
što Bogu se nadaju,
oči pristupačne,
slane kao more.
Jesam li te ukrala
ili sam te zadobila,
dušo božanska
što sam je ubrala
jer me zarobila
smrt poganska
pa me je Uskrsli
veličanstveno podigao
da Ga zauvijek gledam
ili su se dani rasprsli
kad srce mi uzdigao
da dalje ga predam?
Samo me ljubiš, Bože,
što god učinila ja,
samo me zoveš u daljine
gdje note se množe
i Tvoja melodija,
i nebeske padaline.
31.05.2020. 19:18
No comments:
Post a Comment
just do it