Pustinjak

Uvijek sam tamo

gdje Te prate apostoli

nepoznatim plamom

što ih osokoli

kao što i dušu ovu

svu rasplamti

na nebeskom krovu

besjeda Ti što se pamti:

„Krv je moja piće

za živote ljudi;

uzmi moje biće

i zaljubljen budi.

Nosi moje Tijelo

i obuci te sandale

za poslanje cijelo

preko sve horizontale.

Evo Sluge Božjega,

evo, Janje u sredini,

pokraj pobjednička stijega

na sakralnoj ledini!”

Pri Tvom drvu, pri Oltaru

Tvojih riječi su junaci,

sastali se u tom daru,

makar već se mrači.

Ostani zauvijek, zbori,

slušaju Te učenici

što ih ljudskost mori.

Slabašni smo podanici,

al' su jake sile

uprle se protiv nas,

svih barjaka vile

silom nude spas.

Protiv Tebe, Kriste,

ovaj svijet se vrti,

protiv istine Ti čiste

nude slatke smrti.

S Tobom prići svakom danu,

s Tobom u vremenitosti biti,

Tebe nosit na svom dlanu,

Tebe, Kriste, puku podariti,

kakva muka, kakva čast!

Kupolo u zvjerinjaku,

svećeniku Ti si slast.

Vječno Srce kuca pustinjaku.

14.04.2022. 14:50