Čestica na Križu

 

Rekao si da mi praštaš sve,

pozvao me na te slavne Riječi

jer Ti plamtiš uvijek za mene

pjesmom koja meni dušu liječi

i od koje nikad žedna biti neću.

Tvoje slatko piće Duha daje tijelu

život radi rasta, bestežinsku sreću,

i obuzima me kao važnu, sasvim cijelu,

baš onakvu kakvom si me zamislio:

da Te grlim na tom kraju Tvoga Drva

gdje bi zamalo i od mene Ti zavisio,

od sve životne punine tim životom krvav.

Žeđ me vodila po pustarama

gdje je nisam znala ni utažiti.

Nađoh Te na ustavama

gdje si Ti me, Kriste, htio svu osnažiti.

Podučavao si me o tome kako piti,

kako uzimati Tebe, kap po kap,

veoma polako, bolno, kao biti.

Iz mog duha vraćao se Tebi hlap.

Dugo gledala sam kao neku tajnu

duhovnu tu egzistenciju i svijet.

Bijah slijepa za tu kaplju sjajnu

što je rosila na zemlji kao cvijet.

Držao si me na dlanu cijelo vrijeme,

koliko je bilo potrebno u mojim fazama.

Bila sam Ti sitno krhko sjeme,

a ni sad još ne znam na kojim sam stazama.

Ti si Onaj što u život moj je upirao,

čak u strašnom samrtničkom vrenju.

U Tebi sam bila kad si umirao,

a Ti sa mnom bje na mom krštenju.

12.04.2022. 21:35