Sakrament čovječnosti

 

Pronaći ću što ne želim reći

onog Dana, one svadbe sjajne;

rijeku onu neću moći prijeći

ako nosim bilo kakve tajne,

osim tih otajstava svih što me prate

i koji su tajna neopisiva za govor,

i koji mi dušu, srce vrate,

koja proriču mi mirisavi lovor.

I još ljepše, i još veće

stvarnosti od kojih plačem, gorim

jer ih kušam poput istinske te sreće

što me uči da Ti progovorim.

To je tajni kanal, naša nevidljiva spona,

tako čvrsta i tijelom dodirljiva;

načinjena ognjem koji zauzdava Krona

i u vječnosti je, sva pomirljiva.

To je spoj nam i pupčana vrpca

koja ne može se rastrgati, rastopiti;

to je odraz neba poput ona Rupca

i toliko vruća, ne može se utopliti.

Od njih nestaju mi krive riječi

i pogrešne misli, loša djela;

i od njih se svaki dah izliječi

kao neviđena rana duha vrela.

Molim, Kriste, Jaganjče od Boga,

Sakramentu putovanja k čovječnosti,

izbriši mi što je pogrešnoga sloga,

pa da uho čuje samo glas Ti od vječnosti.

25.04.2022. 21:23