Saznat ću za poglede sve Tvoje
kojima si slobodan mi izbor dao
da ja gledam ruke svoje
koje često si mi uzdizao,
da na dlanovima pronađem prazninu
jer je pred Tebe sve palo,
jer si pozvao me u tišinu
do koje se moje srce doguralo.
Nikada te ruke natrpati nisam htjela
jer od mene nije potrebno Ti takva dara,
samo sluha za Te moga tijela
oštrila sam svakog dana vjerska kalendara.
Već ne pamtim to što Tvoje nije,
nadnevak mi isti svakog dana;
niti jedne noći više ja ne bdijem,
uvijek mi je kao zora rana
pa sve mislim jesam li u raju.
I ne poznam sve pojedine ljude
što mi nikada ni pozdrav daju,
i ne brinem brige svijeta, brige lude.
Sad je zlatno doba, doba zaborava,
sad je vrijeme, mada nije čas,
da mi brod sa sidrom uplovljava,
da ne izdam niti sebe, niti nas.
Slutim već da nikad nećeš popustiti
požurivanju na nebeskome Drvu,
i da moju ljubav hoćeš jače iskusiti
jer si Ti taj, Kriste, koji ljubio me prvu.
21.04.2022. 17:29
No comments:
Post a Comment
just do it