Krajem ovih teških dana,
ova naraštaja što se hrva,
zasjat će mi rosa rana,
naći ću se podno Drva
kao skitnica tu, ispod hrasta,
da me nađu Tvoji blagoslovi,
Tvoje srce koje lako prašta
u toj sjeni gdje se život lovi.
Plodove ću ubirati medne,
mada dostojna ih nisam bila.
Isprat ćeš mi sve oprave čedne
u kojim sam grijehe krila.
Istjerat ćeš sve iz mene,
zloduhe i sumnje, laži,
a ja izići ću iz te sjene
kao djeveruša koja svoju dušu traži.
Vodit ćeš me putevima tajnim,
neću znati tko sam postala u biti;
klecat ću pred skutima Ti sjajnim
jer ću svoje greške sve zaboraviti.
Čekat će me mnogi ljudi
koje neću odmah prepoznati,
i privijati me svi na grudi
da pokažu da će Svjetlo sjati
od kojega neću vidjeti Ti lica.
Znat ću tko si, Isuse, tog Dana,
ispunjenog letom svih nebeskih ptica,
i spoznat ću sebe usred Tvojih Rana.
15.04.2022. 14:21
No comments:
Post a Comment
just do it