Sanjam sreću, mir, prostranstvo;
moje boli popustiti će lako
kad me ovo izvjesno poznanstvo
dovede u stanje tiho, ne i mlako.
Za sada sam predaleko kraju
što me zove, što me vuče gore
gdje se vide staze prema raju,
gdje svjetluca slave Tvoje more.
Nemirne su noći i u miru bile moje,
mjesečina aktivno je djelovala
da pridobije za mene sve odaje Tvoje
jer sam jedino ja Tebi vjerovala.
Skoro svi su mene prijatelji ispratili,
mjesec taj i svi vrhunci, mnoštvo cvijeća
kao da su zbog mene se dosta napatili.
Za me gorjela je uvijek noćna svijeća.
Zato hvalim sva Tvoja stvorenja,
sve je Tvoje meni istinito, lijepo,
zgodno kao sva mi izgorenja,
mada zbog njih misle da mi srce slijepo
oni koji gledaju i traže svuda,
a ne vide Tebe, Kriste, ni u Duhu.
Za njih ostajem zauvijek luda
što se predala je svome unutarnjem sluhu.
Ne vide se Muka, patnja, bol,
nego samo mali pomak što zasmeta.
Zato ne znaju za Svjetlo i za sol,
ne znaju za ludu radost usred svijeta.
07.04.2022. 19:36
No comments:
Post a Comment
just do it