Smisao života vječnoga

 

„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.” Iv 1,1

Božja riječ je znak Smisla koji je Istina i tako se u čovjeku, grešniku i smrtniku, rađa vječni život.

„Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?«Odgovori mu Isus:
»Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” Iv 14, 5-6

Riječ je znak za Smisao. Krajnji Smisao svega jest Ljubav, a to je Bog i Njegova ljubav i povjerenje za čovjeka.

Isus tumači smisao svoje smrti

»Duša mi je sada potresena
i što da kažem?
Oče, izbavi me iz ovoga časa?
No, zato dođoh u ovaj čas!
Oče, proslavi ime svoje!«
Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.« Iv 12, 27-30

„Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše.” Iz 53,5

„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.” Iv 3,16

U početku bijaše Riječ.

Riječ bijaše Bog.

Bog je Ljubav.

Isus Krist je Riječ.

Riječ je Svjetlo.

Riječ je Ljubav.

Riječ tijelom postade.

Riječ je Život.

Riječ je Smisao.

Ljubav je Smisao.

Riječ je Put.

Riječ je Istina.

Riječ je Život.

Smisao je Istina.

Istina je Život.

Ljubav je Put.

Istina je Put.

Riječ mora biti suvisla, mora označavati nešto smisleno da bi bila riječ.

Čovjek ima obilje misli, ali ih ne može izreći ako ne postoji svijest, svjesnost i dar govora, ali niti to još nije dovoljno jer ono što govori mora imati smisla i za govornika, i za slušatelja.

„I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost.” Post 1,3 

Riječ mora biti konstruktivna i stvaralačka; ona ne može vrijediti ako nije istinita, već tada može biti štetna, može donijeti čovjeku smrt.

„Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« (Mk 5,36)”

Kad nije u zabludi i kada nije brzoplet, čovjek dobro zna razliku između istine i besmislenog blebetanja jer mu to pokazuje životno i vjersko iskustvo.

„Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše. „ Iv 1, 9-11

Postoji pogrešna upotreba riječi. Postoji omalovažavanje riječi.

Postoji ljubav prema pogrešnim, prema štetnim stvarima – ona obiluje blebetanjem i omalovažavanjem riječi.

„Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.” Mt 6, 7-8

Po tome kako i što čovjek izgovara može se zaključiti ili približno odrediti kako živi i o čemu razmišlja govornik.

»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.« Mt 5, 14-16

Mnogi govornici pokušavaju sakriti ili prikriti svoje misli, a to se očituje kao pogrešan govor, kao ljubav prema štetnim stvarima.

Kad je čovjek iskren u govoru i izražavanju, odnosno u načinu razmišljanja, tada mu je manji grijeh u zabludama i predrasudama ili u neznanju i neiskustvu.

Bogati mladić
I gle, pristupi mu netko i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« Upita ga: »Koje?« A Isus reče:
»Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca i majku!
I ljubi svoga bližnjega
kao sebe samoga!«
Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.

Opasnost od bogatstva

A Isus reče svojim učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Mt 19, 16-24

Suprotno, najteža greška koja se očituje u govoru jest oholost čovjeka; to je sebičnost, egoizam i egocentričnost. Takav govornik neprekidno blebeće i sudi s visoka tuđim riječima te poriče ispravnost tuđe riječi. Uzima samoga sebe kao mjerilo svih stvari. Usamljen je, kao mrtav. Sam na svijetu, a to ne može podnijeti. Slijep je i potrebna mu je molitva drugih ljudi i Božje milosrđe njemu je najpotrebnije.

„A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.” Iv 1, 12 -14
Smisao života je postizanje dobrog, vječnog života.

Najjednostavnije je čovjeku okrenuti se Istini gdje će naći svoju bit i Smisao svog života. Tada spoznaje da mu ništa nije besmisleno i da je važna svaka riječ, svaka pomisao, svaki pogled, svaki pokret, svaki čin i sva djela koja čini. Svaka iskrenost i Istina donose mu blaženstvo u izobilju, kvalitetan život vječni.

„ Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.” Mt 10, 29-31

„Mir vam ostavljam,
mir vam svoj dajem.
Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.
Neka se ne uznemiruje vaše srce
i neka se ne straši.” Iv 14,27

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, slika smo Božjega Sina koji postade čovjek u krilu Djevice Marije koja zače Gospodina silom Duha Svetoga.

Nije Isus postao čovjek kao i mi, već mi možemo postati čovjek na sliku Isusa Krista koji je Riječ tijelom postala.

Božji Sin i Božja Riječ utjelovila se na svijetu i prebiva među nama.

Isusove riječi koje nam je govorio neće uminuti nikada.

Sva je sreća da će ljudske riječi, ove koje jesu, jednom uminuti.

Ipak, slika smo Riječi božanske.

Ovo je kontemplacija na čast i slavu Isusa Krista i naše Gospe, Majke Marije, s najljepšim željama za svaku ljudsku riječ. Neka nam bude na usnama samo hvala i slava za Boga, blagoslovi za bližnje i one daleke, dobre i zle. 08.05.2023. 00:25

„Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca
i da tako činim
kako mi je zapovjedio Otac.” Iv 14,31