Oblaci Duha

 

Želiš uvijek mi ponavljati

da si Bog moj svakog dana,

noćima me pozdravljati

riječima sa svoga dlana.

Sad je vrijeme milosti i spasa,

danas i večeras, noćas i do jutra.

Hvalit ću Te, Kriste, svakog časa,

danas ili sada, sada ili sutra.

Sad je vrijeme noćne straže,

nisam okasnila, nego bdijem,

moji prsti svoje ime traže

na Tvom dlanu iz kojega pijem

dobre vode i sa Stola slatka vina.

Nema takve utjehe kao što si Ti,

nema ta života da ne potječe od Sina;

uvijek iznova srce ćeš mi puniti.

Na oblaku Duha i duhovna grada

Tvoj sam kamen, čestica Ti zdanja

što u Tvojoj volji silazi i pada

gdje god potrebno mi Tvoga znanja.

Kako ne bih znala gdje Te sresti?

Naše mjesto uvijek je Kalvarija,

sav od Krvi kamen gdje ću sjesti

da promatram uskrsnuće kao Marija.

Bez nje ne bih Tebe zadobila,

Ti si križ moj i po mojoj mjeri

kojim naša Mati me je odrobila

čim sam rodila se katoličkoj vjeri.

Tad još nisi pečat onaj postavio,

još je bila kušnja teška

da bi moju dušu sobom ostvario

i da ne bi sudila mi smrtna greška.

Već u noći kao rana zora blijedim,

naše sunce moždane mi pali.

Tako bolje ćutim koliko Ti vrijedim,

više nego kad smo mlado cvijeće brali.

A Ti, Bože, sipaš svoje riječi

i u sjeni svoga dlana mene skrivaš

gdje me hraniš svojom srčikom i mliječi,

kao Zaručnik me noćima dozivaš.

14.05.2023. 23:11