Tvoja riječ me, Kriste, rađa
kao ženu koja dobro zvuči,
koja jedri kao nepregledna lađa,
koja dio naroda je što ga sebi Ti zaruči
pozivima svojim u sredini dana
što su predviđeni za razvijanje
i za stupanje na brdo gdje je Kana,
gdje je Majka naša što nam daje Janje
kao Medijatora, upravitelja naših misli.
Zajedno smo niklo cvijeće brali
i od Muke Tvoje zajedno smo svisli
da bismo u Majci sami sebe razabrali.
Humanost je naša iznad svega,
makar zlodusi nas napadaju
kao stalne grešnike tu, podno Stijega
što nas uči kako ljudi u ta stanja zapadaju
pa nam bliješti iz visina
poput putokaza, jača od svih jada,
pa nas uči zašto piti Tvoga vina,
pa nas uči kako odnosi nas nada
iz paklena grotla, poput Pegazovih krila.
Tako orlovi nas vode vjerskim stazama
da bi svaka duša svoju ljubav provjetrila
od koje se gradi pristup pustinjskim oazama.
Pozivnica Tvoja na čovještvo zove,
i od duha, i od duše, i od tijela.
Križ nas vuče, uči posluhu uz okove,
poniznost nas krasi kao svjetlo Grada bijela.
19.05.2023. 10:32
No comments:
Post a Comment
just do it